Jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., je sjedio s jednim siromahom, pa dođe neki bogataš i ne nađe drugo mjesto da sjedne osim pored ovog siromaha.
Tako on sjede pored siromaha i skupi svoju odjeću, pa ga Poslanik, s.a.v.s., upita: „Zašto si skupio odjeću, jesi li se pobojao da siromah ne ugrozi tvoje bogatstvo ili da ti ne ugroziš njegovo siromaštvo?“
Na te riječi bogataš se rastuži i reče: „O Allahov Poslaniče, kao naknadu za ono što sam pomislio poklanjam pola svog imetka ovom siromahu.“
Poslanik, s.a.v.s., upita siromaha: „Prihvataš li poklon ovog čovjeka?“
Siromah odgovori: „Ne, Allahov Poslaniče?“
„Zašto?“ – upita ga Poslanik, s.a.v.s.
„Bojim se da ga prihvatim i postanem bogat, pa da se oholim nad Božijim stvorenjima.“ – odgovori siromah.
Kada grijesi pritisnu dusu
Vracao sam se s dugog putovanja, Allah je odredio da u avionu sjedim u blizini grupe podrugljivih maldica koji su se glasno smijali.
Vriska i galama su se povecale. Oblak duhanskog dima je ispunjavao prostor. Allahova mudrost je htjela da avion bude…
pun tako da nisam mogao promeniti sjediste. Pokusao sam se izvuci iz skripca snom, ali je to bilo nemoguce. Kada mi je dosadilo,izvadio sam Mushaf i tiho poceo uciti. Nakon nekoliko trenutaka neki od mladica se smirise. Jedanpoce citati novine,a ostali zaspase. Iznenadilo me je sto je jedan rekao povisenim glasom,i ako je sjedio pored mene: “Dosta,dosta!”
Pomislio sam da mu je ucenje zasmetalo. Nastavio sam tiho uciti, jedva sam se cuo. Vidio sam kako stavlja ruke na glavu i gundja. Puno se pomjerao, a zatim podigao glavu i rekao mi: “Molim te dosta je, prekini, ne mogu izdrzati.”
Ustao je i jedno vrijeme ga nije bilo. Vratio se nazvao mi Selam i izvinuo se. Sutio sam ne znajuci sta se dogadja. Ali,nakon nekoliko trenutaka sutnje okrenuo se prema meni suznih ociju. Tihim glasom mi se obratio: “Tri ili mozda vise od tri godine kako nisam celo spustio na zemlju,niti proucio ista od Kur ana. Citav ovaj mjesec sam proveo u putovanjima, nisam ostavio ni jedan grijeh koji nisam pocinio. Kada sam te cuo kako ucis, sve mi se smrklo. Prsa su mi se stegla, osjetio sam gusenje…Imao sam osjecaj da me svakim proucenim ajetom osine munja.
Rekoh sebi: “Do kada ces zivjeti u nemarnosti, do kada ces ici ovim putem? Sta slijedi nakon igre i zabave?” Zatim sam otisao do kupatila. Znas li zasto? Osjetio sam snaznu potrebu zaplakati. Jedino sam se tu sklonio od pogleda.”
Puno sam mu govorio o pokajanu i povratku Uzvisenom Allahu…Posto se avion spustio na aerodrom zaustavio me je kao da se zelio udaljiti od prijatelja. Ozbiljnog izraza lica me je zapitao: “Mislis li da ce Allah meni oprostiti grjehe?”
-Ako budes iskren u pokajanju i odlucaan u ostavljanju grijeha znaj da Allah sve grijehe oprasta.
-Ali, ja sam uradio i velike grijehe, veoma velike.
-Zar nisi cuo Allahove rijeci: “Reci O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milsot. Allah ce sigurno, sve grijehe oprostiti On, doista mnogo prasta i On je mislotiv.” Na licu sam mu primjetio osmijeh stece i suzne oci. Ostavio me i otisao.
Slavljen neka je Allah. Koliko god covjek cinio zla i nereda u njegovom srcu ipak ostaje sjeme dobra. Kada dopremo do njega i zalijemo ga ono proklija, a zatim uz Allahovu pomoc, procvjeta, a kasnije i dadne plodove.
Zadovoljstvo Allahovom odredbom
Dok su joj suze tekle iz ociju i cijepale mi srce, prijateljica je pricala…
“Nisam mogla vjerovati sta je pedijatar rekao. Zbunila sam se kada sam cula da je moja slatka djevojcica mentalno i fizicki zaostala. Odbacila sam njegove rijeci i optuzila ga za gresku. Odlucila sam odvesti kcerku u najbolje svjetske bolnice. Vijest se na moje srce srucila poput munje – kcerka mi je ipak, tjelesno i mentalno zaostala. U potpunosti sam izgubila nadu i pala u ocaj. Prezivljavala sam teske, besane noci razmisljajuci o ovoj devojcici. Svijet nije ono sto poznajem niti mi vise ista znaci…
Pocela sam osjecati grizu savjesti jer sam vijest o rodjenju djevojcice docekala sa srdzbom i placem. Mozda mi je ovo kazna. Nastojala sam odstraniti tugu i pomoci kcerki da savlada neke vjestine koje ce joj koristit u zivotu. Ali, gorka cinjenica je da mi kcerka boluje od najtezeg vida bolesti tako da se nije okoristila od ovih vjezbanja.
Ocajanje me je pocelo muciti, predala sam se sjeti. Zapostavila sam dom, djecu i sebe potpuno sam klonula duhom. Negativne misli su me razarale. Bolovala sam od cudnih stvari, lijenost i ocaja, izgubila sam nadu i potpuno se razocarala u zivot. Imala sam ruzne misli i vesvese, cudne i bolne. Sta mi se dogodilo? Sta mi je donijelo pesimizam, negativnu auru i otudjenost od kuce i porodice?
Da, ja sam urecena. Mora da su me neki ljudi iz zavisti zbog Allahovih blagodati urekli. Moram potraziti nekoga ko ce mi uciti Kur an. Potrazit cu ucenjaka koji ce zlo otkloniti od mene. Ali zbog cega ne bih otisla kod te i te zene, ona je daija.S vi poznanici kazu da je dobra.
Otisla sam i ona mi je posto je proucila rukju, kazala: Sestro, ti ne bolujes od uroka, kao sto mislis.T voj glavni problem je slabost imana…Ne, ja sam snaznog imana, ja sam muslimanka…ja klanjam…
Ono na sto se zalis su znaci udaljenosti od Allaha i slabosti imana. Ako se zelis osloboditi vrati se Allahu i iskreno se pokaj. Ispuni srce ljubavlju prema Njemu. Znas li sta je to? To je iskrenost prema Allahu, lijep ibadet i trazenje utocista kod Njega. Klanjaj skruseno, obavljaj nocni namaz, posti radi Allahahova lica, trazi korisnu nauku i budi strpljiva i zadovoljna onim sto ti je Allah odredio.”
Da istinu je rekla ova iskrena zena. Trebam se strpjeti i biti zadovljna Allohom odredbom. Pocela sam ici putem koji vodi Allahu. Mushaf mi je postao drug u iskusenjima i tegobama. Zikr mi je postao opskrba u samoci, a izlaganje problema Allahu dostojanstvo i slast. Za samo nekoliko dana, svjetlo vjere je zamjenilo tamu tuge koja mi je nastanjivala srce. Kako divan osjecaj. Prije to nisam znala.
Zivot mi se promijenio. Sada na njega gledam prizmom vjerovanja. Zivot je prijatan, okicen Allahovom blizinom. Osjecaj srdzbe i ljutnje pretvorio se u osjecaj zadovoljstva Njegovom odredbom. Cvrsto sam vjerovala da ono sto me zadesilo nije me moglo mimoici i zbog toga sam se smirila. Moje srce je odahnulo. Utonula sam u dubine vjere i islamske nauke. Uvjerila sam se u Allahovu milost i shvatila da nesreca i sikusenje nisu samo Allahova kazna vec mogu povecati stepene vjerovanja.
Allahova blagodat je i u tome sto mi je omogucio da otvorim specijalnu skolu za mentalno i tjelesno nerazvijenu decu.
Ova skola je koristila vjernicima, ali ne i mojoj kcerki.
Ona boluje od najtezeg vida ove bolesti. Sretna sam, jer koristim muslimanima.”
