Neki čovjek je upitao Hasana el-Basrija o imanu, pa mu je odgovorio: ”Postoje dvije vrste imana – vjerovanja, pa ako me pitaš o vjerovanju u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, o vjerovanju u Džennet i Vatru, proživljenje i svođenje računa, ja sam u tom slučaju mu’min (vjernik), a ako me pitaš o riječima Uzvišenog Allaha: ‘Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju…” (prijevod značenja El-Enfal, 2), ja u tom slučaju, tako mi Allaha, ne znam da li sam od takvih.” (Bejheki, Šu’abul-iman, 1/86, br. 76.)
Njegovo ime je El-Hasen b. Ebil-Hasen el-Basri, poznat i kao Ebu Seid. Njegov otac zvao se Jesar. Rođen je 21. h.g., u Medini Časnoj, dvije godine prije okončanja hilafeta Omera b. Hattaba, radijallahu anhu. Njegova majka Hajra bila je služavka Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge Ummu Seleme, radijallahu anha, koja je čak povremeno dojila malog Hasana.
Mnogi islamski učenjaci smatrali su da su veliko znanje, mudrost i pronicljivost koji su krasili ovog velikana, upravo bili plod njegovog odrastanja u kući u kojoj je živio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Njegova majka ga je još kao dojenče izvodila među ashabe, radijallahu anhum, pa su mnogi od njih za njega učili dove. Jedne je prilike i Omer b. Hattab, radijallahu anhu,
Uzvišenom Allahu uputio dovu u vezi malog Hasana rekavši: ”Gospodaru moj, pouči ga vjeri i omili ga ljudima.” Njegovo veliko znanje, pobožnost i lijepi ahlak posvjedočili su mnogi učenjaci i velikani ummeta. Jedne prilike je Enes b. Malik, rahimehullah, upitan o nečemu pa je rekao: ”Pitajte o tome našeg druga Hasana.
On je čuo kao i mi, ali on je zapamtio, a mi smo zaboravili.” Katade je govorio: ”Moje oči nisu vidjele nikoga učenijeg od Hasana.” Neki čovjek je želio otići u Basru pa mu je Ša’bi rekao: ”Kada ugledaš najljepšeg i najdostojanstvenijeg čovjeka u Basri znaj da je to Hasan, pa mu od mene prenesi selam.” Junus b. ‘Ubejd govorio je:”Ko god bi u Hasana samo pogledao, već bi se okoristio i prije nego što vidi njegova djela ili čuje njegov govor.”
Njegove mudrosti i pravna rješenja u velikom su obimu zabilježeni u klasičnim islamskim izvorima, najčešće u knjigama biografija i povijesti. Umro je u Basri 110. h.g. (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 9/266, Zehebi, Sijer e’alam en-nubela, 4/565-588.)
U nastavku teksta navodimo nekolicinu mudrih izreka ovog velikana koje je izrekao u različitim prilikama i situacijama, a klasificirane su shodno temama i oblastima u čijem kontekstu su izrečene.
● ”Da je ono što govore eš’arije i mutekellimi istina, onda bi nam tu istinu dostavio lično Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” (Abdul-Muhsin b. ‘Abbad, Katful-dženijj ed-dani šerh mukaddime risaleti Ibn Ebi Zejd el-Kajrevani, str. 9.)
● ”Razmišljao sam o velikodušnosti pa sam uvidio da su njena srž i njeni ogranci u suštini plod lijepog mišljenja o Allahu Uzvišenom, a što se tiče škrtosti, njena srž i njeni ogranci nisu ništa drugo do plod ružnog mišljenja o Uzvišenom Allahu.” (Bejheki, Šu’abul-iman, 7/440, br. 10 901.)
● ”Istinski vjernik je onaj koji zna da je ono što je Uzvišeni Allah rekao uistinu tako. On čini najljepša djela, ali se u isto vrijeme Allaha najviše boji. Kada bi podijelio brdo imetka, on opet ne bi bio siguran da će uspjeti sve dok svojim očima ne vidi da je prešao Sirat-ćupriju. Što više čini dobra djela i što više ibadeti, to se njegov strah povećava te govori: ‘Neću uspjeti!’ A što se tiče munafika, on govori: ‘Ljudi je uistinu mnogo, Allah će mi oprostiti, ma dobar sam ja…, pa zaboravi i zanemaruje činjenje dobrih djela i oslanja se na lažnu nadu u Allaha.” (Zehebi, Sijer e’alam en-nubela, 4/586, Ebu Nu’ajm, Hiljetul-evlija, 2/153.)
● ”Samo se munafik ne boji licemjerstva, a od njega strahuje samo vjernik.” (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 9/273.)
Iskušenja i smutnje
● Rekao je Hasan el-Basri: ”Onaj ko tri puta bude iskušan nekom nevoljom i svaki put je skrije (od ljudi) i nikada se nikome na nju ne požali, Uzvišeni Allah će ga obasuti Svojom milošću.” Slično se prenosi i u merfu hadisu koji je slab. (Bejheki, Šu’abul-iman, 7/215, br. 10 052.)
● ”Ovu fitnu, kada dolazi, prepoznaje svaki učenjak, a kada odlazi, uoči je svaka neznalica.” (El-Buhari, Et-Tarihul-kebir, 4/3231, br. 2987, Ibn Sa’d, Et-Tabekatul-kubra, 7/166.)
● Halef b. Havšeb prenosi da je Hasan el-Basri u vezi riječi Uzvišenog Allaha: ”Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan” (prijevod značenja El-Adijat, 6), rekao sljedeće: ‘Na umu su mu samo nevolje, a zaboravlja Allahove blagodati.”’ (Bejheki, Šu’abul-iman, 7/217, br. 10061.)
Dunjalučke spletke i obmane
● ”Vjernik je na dunjaluku poput zatočenika i on se trudi da sa sebe skine okove. On ni od čega nije siguran sve dok ne susretne svoga Uzvišenog Gospodara koji kao da mu govori: ‘O sine Ademov, ti raniš i kasniš s namjerom da stekneš što više (imetka), a trebao bi se više samim sobom pozabaviti jer nikada ništa vrednije nećeš steći od samoga sebe.”’ (Ibn Redžeb el-Hanbeli, Džami’u ‘ulumi vel-hikem 1/221.)
● Opisujući sinove dunjaluka, Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: ”Tako mi Allaha, neki od njih (zaljubljenika u ovaj svijet) su u pogledu dunjaluka postali toliko profesionalni da će na svome noktu prevrnuti srebrenjak i odmah ti reći koliko je težak, međutim, u isto vrijeme taj isti čovjek ni namaz ne zna obaviti.” (Ovu predaju bilježi Ibn Ebi Hatim u svome djelu Ez-Zuhd, str. 66)
● Kaže Hišam b. Hassan: ”Čuo sam Hasana el-Basrija kako se kune Allahom i govori: ‘Niko dirhem nije uzvisio a da ga Allah nije ponizio.”’ (Ez-Zehebi, Sijer e’alam en-nubela, 4/576.)
● ”Svoj pogled ni prema čemu nisam usmjerio, niti sam svojim jezikom ikada progovorio, niti sam svojom rukom išta dotaknuo, niti su moja stopala ikada korak napravila sve dok nisam razmislio da li se radi o pokornosti (Uzvišenom Allahu) ili o nepokornosti? Ako bi bila riječ o pokornosti, odmah bih pristupio, a ako bi se radilo o nepokornosti, odmah bih ustuknuo.” (Ibn Redžeb el-Hanbeli, Kelimetul-ihlasi ve tahkiku ma’naha, str. 35.)
● ”Među ljudima ćeš uvijek biti cijenjen i poštovan (ili je rekao: ljudi će ti uvijek dobročinstvo činiti i poštivati) sve dok ne budeš pokazivao interesovanje za onim što oni posjeduju (od stvari dunjaluka). Ukoliko tako postupiš, gledat će te s podozrenjem, prezirat će tvoj govor i zamrzit će te.” (Ebu Nu’ajm, Hiljetul-evlija, 1/397.)
● ”Ko se s tobom bude natjecao u tvojoj vjeri (islamu) i ti se u tome natječi s njim, a ko se s tobom bude natjecao u dunjaluku, ti mu dunjaluk baci u njegova prsa.” (Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ‘ulumid-din, 3/207.)
Noćni namaz
● ”Ne znamo za djelo koje je (duši) teže i napornije od hvatanja ukoštac s noćima (tj. od klanjanja noćnog namaza) i od udjeljivanja od ovog imetka.” Neko mu reče: ”Zašto je kod onih koji klanjaju noćni namaz primjetno da njihova lica spadaju u primjere najljepših lica?” On reče: ”Jer su se takvi osamili sa Milostivim pa ih je On zaodjenuo dijelom Svoje svjetlosti.” (Ebu Hamid el-Gazali, Ihja ‘ulumid-din, 1/355.)
● ”Ponekad će čovjek učiniti jedan grijeh zbog kojeg će mu biti uskraćen noćni namaz.” (Ebu Bekr ed-Dejnuri, El-Mudžalese ve dževahirul-‘ilmi, 1/89, br. 400.)
O smrti
● Kaže Ebu Davud el-Mubarek b. Fudale da je čuo Hasana el-Basrija kako je rekao: ”O sine Ademov, gazi zemlju svojim stopalima jer će ona uskoro postati tvoj kabur. Ti svoj život uništavaš od trenutka izlaska iz majčine utrobe.” (Ebu Nu’ajm, Hiljetul-evlija, 1/276.)
● Jedne prilike je Hasan el-Basri na dženazi vidio jednog starca, pa kada se pristupilo ukopu mejjita, on priđe starcu pa mu reče: ”Starče, tako ti tvoga Gospodara, šta misliš da li bi ovaj mejjit poželio da se vrati na dunjaluk i poveća bilans svojih dobrih djela, te da se pokaje za grijehe koje je u prošlosti učinio?’ Starac reče: ‘Svakako da bi htio, Allaha mi!’ Tada Hasan reče: ‘A šta je nama kada svi mi nismo poput ovog mejjita?!’ Zatim se Hasan okrenuo i otišao govoreći: ‘Kako je smrt velika pouka, samo kada bi u srcima bilo istinskog života, ali nema života u onima koje usrdno dozivaš.”’ (Ibnul-Dževzi, Adabu-lHasen el-Basri ve zuhduhu ve mava’izuhu, str. 29.)
Grijesi, istigfar i pokajanje
● Ebu Seid el-Kattan pripovijeda da je čuo Hasana el-Basrija kako kaže: ”Činite istigfar u vašim kućama, za vašim soframa, na putevima, pijacama, na vašim sijelima i na svakom mjestu bez obzira gdje se nalazili, jer vi uistinu ne znate u kojem vremenu će biti spušten bereket – blagoslov.” (Bejheki, Šu’abul-iman, 1/443, br. 656.)
● ”O sine Ademov, lakše ti je ostaviti i zaobići grijeh nego se pokajati za njega nakon što ga učiniš. Jesi li ti siguran da se nakon što učiniš neki od velikih grijeha vrata pokajanja neće zatvoriti, i da tako nećeš u bezizlaznu situaciju zapasti?” (Ez-Zehebi, Sijer e’alam en-nubela, 4/578.)
Džennet i Džehennem
● ”Džennet se ni za jedan ummet nije uljepšao kao što se uljepšao za ovaj ummet, ali i pored toga, skoro da ne vidiš one koji za njim istinski žude.” (Ez-Zehebi, Sijer e’alam en-nubela, 4/578.)
● ”Koji god vjernik istinski povjeruje u džehennemsku vatru, zemlja će mu tijesnom postati. Tako mi Allaha, nijedan vjernik u nju neće istinski povjerovati a da to na njegovom tijelu, njegovom mesu i njegovoj krvi, neće očitim postati.” (Ibnul-Dževzi, Adabul-Hasen el-Basri ve zuhduhu ve mava’izuhu, str. 27.)
● ”O sine Ademov, pazi na svoju vjeru, pazi na svoju vjeru! Tvoja vjera je tvoje meso i tvoja krv. Ako ti vjera bude zdrava, zdravi će biti i tvoje meso i tvoja krv, a ko bude drugačije, pa Allahu se utječemo od toga! Slijedi Vatra koja se nikada neće ugasiti, i rane koje nikada neće zacijeliti, i patnja koja nikada neće prestati i duša koja nikada neće izdahnuti.” (Ebu Nu’ajm, Hiljetul-evlija, 2/145.)
O časnim ashabima
● ”Susreo sam ljude koji su više strahovali da im njihova dobra djela neće biti primljena nego što vi strahujete da ćete biti kažnjeni za svoja loša djela.” (El-Džahiz, El-Bejanu vet-tebjin, str. 464.)
● ”Susreo sam prvu generaciju ovoga ummeta i one koji su bili najbolji među njima. Dugo sam među njima živio i, tako mi Allaha, oni su se više ustručavali onoga što im je Uzvišeni Allah dozvolio nego što se vi ustručavate onoga što vam je Uzvišeni Allah zabranio. Zatekao sam ih a oni su postupali po Knjizi njihovog Gospodara i slijedili su sunnet njihovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nijedan od njih nije uzimao drugo odijelo dok se ne bi riješio onog koje posjeduje, niti bi iko od njih pri lijeganju između sebe i zemlje stavljao bilo kakvu prostirku, niti bi iko od njih svojoj porodici govorio da mu spremi hranu. Ušli bi u svoju kuću, pa ako bi mu od hrane šta bilo ponuđeno, on bi i jeo, a ako ne bi, on bi šutio i u vezi toga ništa ne bi govorio.” (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 9/272.)
● Mubarek b. Fudale prenosi od Hasana el-Basrija da je rekao: ”Da neko od onih koji su živjeli u prvoj generaciji muslimana danas bude proživljen, ništa od islama ne bi prepoznao.” Nakon toga je stavio svoju ruku na obraz, pa dodao: ‘Osim ovih namaza.”’ (Grupa učenjaka, Ed-Durerus-sennijje fil-edžvibetin-nedždijje, 17/107.)
● ”Oni koji su bili prije vas imali su nježnija srca i grublju odjeću, dok je vaša odjeća nježna, ali su vam zato srca gruba.” (El-Džahiz, El-Bejanu vet-tebjin, str. 471.)
Razno
● ”O sine Ademov, ti si doista vrijeme, pa kada prođe dan, nestao je dio tebe.” (Ez-Zehebi, Sijer e’alam en-nubela, 4/585, Ebu Nu’ajm, Hiljetul-evlija, 2/148. A u djelu Tarihu Dimešk, 47/171, ove se riječi pripisuju i Ebu Derda’u, radijallahu anhu, a Allah najbolje zna.)
● ”Trojicu ljudi nije zabranjeno ogovarati: velikog grješnika koji javno i otvoreno čini velike grijehe, nepravednog vladara i novotara koji javno čini svoju novotariju.” (Bejheki, Šu’abul-iman, 7/110, br. 9669.)
● ”Ko bude strahovao od Allaha, Allah će učiniti pa će se takvog insana svako bojati, a ko se bude bojao ljudi, Allah će dati pa će se takav insan svakoga i svačega bojati.” (El-Džahiz, El-Bejanu vet-tebjin, str. 459.
Drugi o Hasanu el-Basriju
Mnogi islamski učenjaci izuzetno su se lijepo i pohvalno izrazili o Hasanu el-Basriju rahimehullah. Najčešće su to bili njegovi savremenici, kolege i učenici, ali i učenjaci koji su došli nakon njega. Pored izreka koje sam naveo u njegovoj biografiji, ovdje spominjem još neke:
● Hammad b. Zejd kaže kako je čuo Ejjuba da kaže: ”Hasan el-Basri govorio je riječi koje su bile poput bisera, pa kada bi nakon njega neko nešto rekao, izgledalo je da iz njihovih usta izlazi povraćanje.” (Ez-Zehebi, Sijer e’alam en-nubela, 4/577.)
● ‘Auvf je govorio: ”Nikada nisam vidio čovjeka koji je bolje poznavao put koji vodi ka Džennetu od Hasana el-Basrija.” (Ez-Zehebi, Sijer e’alam en-nubela, 4/577.)
● Pripovijeda Hammad b. Seleme, prenoseći od Humejda, da je rekao: ”Hasan el-Basri svaki je dan kupovao mesa za pola dirhema (od kojeg bi pravio čorbu). Nikada nisam pomirisao čorbu koja je ljepše mirisala od čorbe koju bi napravio Hasan.” (Ibn Sa’d, Et-Tabekatul-kubra, 7/166.)
Nekoliko anegdota iz života Hasana el-Basrija
● Od Katade se prenosi da je rekao: ”Ušli smo kod Hasana el-Basrija a on je spavao. Kod glave mu je bila neka korpica. Uzeli smo je i u njoj vidjeli hljeb i voće pa smo to počeli jesti. On se probudio i vidio nas kako jedemo. To ga je obradovalo pa se nasmijao te citirao kur’anski ajet: ‘Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u kućama vašim, ili u kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama amidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg; nije vam grijeh da jedete zajednički ili pojedinačno…’ (prijevod značenja En-Nur, 61).” (Ez-Zehebi, Sijer e’alam en-nubela, 4/577.)
● Neki čovjek mu je rekao: ”Neki ljudi se s tobom druže samo kako bi pronašli razlog da te oblate i da o tebi ružno govore.” Hasan mu reče: ‘Polahko, čovječe. Ja sam svoju dušu bodrio da čezne za Džennetom, pa sam u tome uspio. Bodrio sam je i na to da se čuva od Vatre, pa sam i u tome uspio. Onda sam je bodrio na to da dostigne stepen da s njom svi ljudi budu zadovoljni, ali sam onda shvatio da je to nemoguće. Ljudi nisu zadovoljni sa Onim ko ih je stvorio i ko ih je opskrbio, pa kako da budu zadovoljni sa stvorenjem poput njih.” (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 9/271.)
● Ibn Ebi Dunja prenosi od Hamze el-E’ama da je rekao: ”Ulazio bih kod Hasana u kuću i zatjecao bih ga kako plače. Ponekad bih ušao kod njega, a on bi klanjao. Čuo bih njegovo jecanje i plač, pa sam mu jednog dana rekao: ‘Ti uistinu mnogo plačeš?!’, a on odgovori: ‘Sinko moj, šta da čini vjernik ako ne plače? Sinko moj, plač uistinu vodi ka milosti, pa ako si u stanju da čitav svoj život provedeš u plakanju, pa tako i postupi ne bi li ti se Allah smilovao i na takav način te od Vatre spasio, jer uistinu postoje samo Džennet i Vatra, i osim njih ne postoji treće mjesto.’ Zatim je dodao: ‘Preneseno nam je da onaj ko bude plakao iz straha od Uzvišenog Allaha, da takvome niti jedna suza neće kanuti a da zbog nje neće biti oslobođen Vatre.”’ (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 9/269.)
● Neki ljudi su došli kod Hasana el-Basrija i obavijestili ga o čovjeku po imenu Muhammed b. El-Ehtemm koji je bio bogat i koji je na samrtnoj postelji priznao da u riznici ima osamdeset hiljada dinara (ili dirhema) na koje iz straha od ”teških vremena” nije davao zekat. Čuvši ovo, Hasan el-Basri je rekao: ”O ti koji ćeš naslijediti njegov imetak, nemoj ga pronevjeriti kao što ga je pronevjerio onaj od koga si imetak naslijedio. Taj imetak ti je došao bez ikakve muke. Tvoja se desnica nije napatila, niti se tvoje čelo znojem orosilo na putu njegovog stjecanja, već ti je došao od onoga koji ga je gomilao, na nedozvoljen način ga je stekao i njegovo pravo je uskratio.’ Zatim je još dodao: ‘Uistinu će Sudnji dan biti težak i upropaštavajući! Čovjek se trudio i imetak gomilao, a nakon toga umro i drugom ga ostavio. Allahu, uputi takvoga i omili mu dijeljenje imetka u raznovrsne vidove dobra, pa će onaj ko je taj imetak stjecao, isti vidjeti na vagi dobrih djela drugoga čovjeka.” (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 9/273, Ebu Nu’ajm, Hiljetul-evlija, 2/144.
