Razumijevanje ovog ajeta moguće je s brojnih stajališta:
1) Kjaba se nalazi u položaju srca Zemlje. Ona je stub svjetlosti oko kojeg kruže ljudi i džini, od centra Zemlje do Sidretulmunteha. U svako doba, bilioni čistih, vidljivih i nevidljivih živih bića čeznu da dođu do njenog hrama. Gledano iz tog ugla, može se reći da je Kjaba rodno mjesto Sidretulmunteha na Zemlji. Čini se da je Uzvišeni Allah nju učinio znakom koji ukazuje na cilj, kao što na to utor i mušica ukazuju na nišanu puške.[1] Zato se sasvim mirno može reći da položaj Kjabe odgovara jedinici mjere, da je postojanje mnoštva stvari na ovom svijetu programirano prema njoj. Kad ne bi bilo Kjabe, stvari bi izgubile smisao.
Zato se iz sadržaja Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., hadisa vidi da će rušenje Kjabe biti jedan od znakova Sudnjega dana.[2] Drugačije rečeno: “Rušenje Kjabe značilo bi prekid veze između Zemlje i neba. Ništa svijet ne bi predstavljao kad ne bi bio povezan s nebom. Sve dok svijet ne izgubi vezu koja ga dovodi do cilja postojanja, treba ga uređivati kao pozornicu života.
Dakle, s ovakvim legitimitetom, Kjaba je jedini stub i oslonac opstanka svijeta. Svojim nebeskim sadržajem Kjaba izvršava svoju zadaću, svoju trajnu dužnost.” To znači, kad bi Kjaba izgubila svrhu postojanja, jednog dana bi se, prije ili kasnije, vratila svome izvoru.
Allah je učinio da Kjaba, Časni hram, bude preporod za ljude. (Al-Mai’da, 97)
Ovdje želimo izložiti jedno viđenje koje potvrđuje tu činjenicu, a ono pripada istaknutom pristalici jednog istaknutog islamskog učenjaka, koji kazuje: “Dok sam tavaf činio oko Kjabe, najednom sam je vidio kako se diže prema nebu. S jedne strane se dizala, a s druge strane se žalila da ljudi ne izvršavaju svoju pravu obrednu dužnost. Ja sam se uhvatio za rub njenog zastora i zamolio je da se vrati.” Da li se Kjaba vratila svojom dušom, sa svojom tajnom; je li stajala na mjestu ili nije, na ta pitanja je teško odgovoriti u odsustvu očevica takvoga kova i razine.
Smatramo da se ni sadašnji položaj ne razlikuje od navedenog, ali se pouzdajemo u beskrajnu Božiju dobrotu. Ko zna, možda sadašnji bolni položaj vjernika izvire iz izlaganja Kjabe ovakvom omalovažavanju i nepoštovanju!
2) Čovjek može svoj islam praktikovati i u ličnom životu. Kao pojedinac, može izvršavati dužnosti koje je obavezan izvršavati. Međutim, ne može biti izložen Božijim blagodatima u općem smislu, niti u punom smislu predstavljati izloženost osim u sklopu zajednice. Kaba je u jednoj poziciji koja osnažuje okupljanje i uspostavljanje zajednica, njihovo čuvanje i održavanje, s obzirom na to da joj se okreću milioni ljudi na namazu, kao i, konačno, po tome što milione ljudi okuplja na hadždžu i umri, čime postaje sredstvo i posrednik jačanja kolektivnih osjećanja i njihovog produžavanja. Ovdje ne smijemo zaboraviti smisao hadža kao svjetskoga kongresa.
Naravno, obavljanje hadža se u cijelosti može smatrati činom svjetskoga kongresa muslimana. Kad bi muslimani imali taj osjećaj, bilo bi moguće pronaći rješenje za neke opće probleme islamskog svijeta. Ako hadž sada ne može vršiti takvu ulogu, to izvire iz pomanjkanja svijesti muslimana.
Inače, takve mogućnosti su tokom hadža uvijek otvorene.
Tako se jasno ispostavlja da se Kjaba, s ovakvim opisom i ovakvom odlikom, može smatrati preporodom za ljude i izvorom njihove snage i sposobnosti.
3) Kjaba se smatra preporodom za svakog vjernika pojedinačno, sa stanovišta pružanja osnove za jačanje moralne snage, po tome što svaki vjernik, okrećući se Kjabi, vidi okretanje miliona ljudi, među njima i stotina hiljada uglednika i prvaka, čija su se srca i oči otvorili istinama. Vjernik vidi rječit dokaz protiv sumnji koje ga, možda, tište u grudima, te tako stiže do duševnog mira i smiruje srce.
Time on uspijeva ušutjeti glas prohtjeva i šejtana u sebi, koji mu u grudima došaptava da Kjaba nema nikakvu svetost, “jer ona nije ništa drugo nego građevina od kamena i pijeska”. Naravno, on osnažuje svoje vjerovanje i u sebi se pita: Kad Kjaba ne bi imala takvu svetost, da li bi imala mogućnost da bude centar koji privlači zanimanje stotina hiljada starih umnih moralnih vodiča?
4) Budući da je preporod za ljude, Kjaba ima veoma čvrstu vezu s oživljavanjem i obnovom. Jedinica mjere u poznavanju razine na kojoj će se ispuniti taj pokret oživljavanja u neposrednoj je srazmjeri s razumijevanjem istine o Kjabi. Ako se jednoga dana postigne to visoko razumijevanje, preporod i oživljavanje će, također, biti visoki.
Kratko kazano, Kjaba je trajna svjetlost za oči, lijek za dušu, izvor poleta i snage. Pomoću nje vjernici čuvaju sklad između budućeg i ovog svijeta. Ona neprestano vrši zadaću uravnoteženja u srcima vjernika. Oni koji se okreću Allahu, okreću Mu se posredstvom Kjabe.
Posredstvom nje izvršavaju namaz i hadž. Ona i ono što je okružuje utočište su onima koji traže mir i smirenje srca. Ona je sagovornica srcima koja jecaju od bola otuđenosti, ona im otklanja samoću. Na liniji koja srce povezuje sa Sidretulmunteha, ona je mihrab i tajanstvo koje stoji iza mihraba. Ona je najbolji i najraskošniji glas sa stanovišta sadržine i semantike, koji se u kamen i građevinu pretvorio u najblistavijem kraju na planeti Zemlji.
Uzvišenog Allaha molimo da nam ne uskrati njena znamenja.
