Dova ima posebno mjesto u Islamu. Jedan je od najboljih ibadeta. Čovjek se dovom obraća Svemogućem Allahu da mu podari dobro, a od njega otkloni zlo. Njome se realizuje veza između Allaha i čovjeka. Način je da se čovjek približi Uzvišenom Allahu. U ajetu stoji: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu.“ (El-Bekara, 186) A u jednom slabom hadisu stoji: „Dova je srž ibadeta.“ Za dovu se vezuju određeni uvjeti i adabi koji ako se ispune, dova biva primljena, ti uvjeti i adabi jesu sljedeći.
Iskrena namjera
Dovu treba učiti s nijetom ibadeta Uzvišenom, jer je dova ibadet, a ko se obrati Allahu radi neke potrebe, neće ostati praznih ruku.
Često učiti dovu
Uzvišeni kaže: „Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju ~ ući će sigurno, u džehenem poniženi!’“ (Mumin, 60) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je dova ibadet“, zatim je proučio prethodni ajet. Abdullah b. Omer, radijalahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, kazao: „Dova utiče na ono što se nije desilo, ali i na ono što se već desilo, zato, Allahovi robovi, često učite dovu.“ (Hakim)
Upućivati dovu dlanovima okrenutih prema nebu
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje: „ Kada molite Uzvisenog Gospodara za neku potrebu, dignite dlanove prema nebu.“ (Ebu-Davud ) U predanju koje je zabilježio Taberani stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učeći dovu okretao dlanove prema licu, a u nekim stoji da je ruke dizao prema nebu toliko da bi ukazala bjelina ispod pazuha, što je učinio u Bici na Bedru, pa je spao ogrtač s njegovih ramena. Za to nalazimo potvrdu i u njegovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: „Svakom čovjeku koji, moleći Allaha za nešto, digne ruke da mu se ukaže bjelina ispod pazuha, Allah će uslišati dovu.“ (Tirmizi)
Početi sa zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Sunnet je da čovjek počne moliti sa zahvalom Allahu. Otuda će Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjeme danu pasti na sedždu ispod Arša, dugo zahvaljujući Allahu, pa mu Allah, dželle šanuhu, dopustiti da se zauzima za ljude. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je nekog čovjeka kako moli a nije zahvalio Allahu niti je donio salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Ovaj je požurio!“ Zatim ga je pozvao i rekao: „Kada neko od vas moli, neka se prvo zahvali Svevišnjem Allahu, zatim neka donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa tek tada neka moli za šta hoće.“ (Ebu-Davud) Ko ne donese salavat na Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, njegova dova neće biti primljena na osnovu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Dova u kojoj se ne donese salavat na Poslanika se ne prima.“ (Dejlemi)
Prvo moliti za sebe
Potvrdu za to nalazimo u Nuhovoj dovi: „Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!“ (Nuh, 28) Te u Musaovoj, alejhis-selam, molitvi: „Gospodaru moj, oprosti meni i bratu mom…“ (El-Earaf, 151) Kada bi od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, neko zatražio da moli za njega, on bi to učinio počevši od sebe, a zatim bi molio za dotičnu osobu. (Ebu-Davud)
Biti uvjeren da će dova biti primljena
Čovjek mora da bude uvjeren da će dova biti primljena, to nam Svevišnji Allah obećava: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli…“(El-Bekara, 186), ali i Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: „Molite Allaha uvjereni da će vam se odazvati, i znajte da Allah neće primiti dovu od nemarnog, odsutnog srca.“ (Tirmizi) Čovjek mora vjerovati u Allahovo obećanje, jer Uzvišeni Gospodar održava obećanje; dovom se postiže samo dobro.
Da ne moli za grijeh ili kidanje rodbinskih veza
Dova za grijeh nije primljena: „Sve dok čovjek moli, Allah će mu davati ono što traži ili će od njega otklanjati nevolju u istoj mjeri, sve dok ne bude molio za grijeh ili kidanje rodbinskih veza.“ (Tirmizi)
Da ne moli protiv sebe ni porodice ni imetka
Moramo se čuvati da ne dovimo protiv sebe, svoje porodice ili imetka, što čini većina ljudi u srdžbi. Ovo zato, jer čovjek u trenutku srdžbe može da pogodi vrijeme kada je dova kabul pa će ga zadesiti ono šta je tražio: „ Ne molite protiv sebe ni protiv djece ni protiv imetka, ako pogodite vrijeme kada se dova prima, Allah će vam dati ono što ste tražili.“ (Muslim)
Umjerenost u dovi
Allah, dželle šanuhu, ne voli one koji pretjeruju: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.“ (El-Earaf, 55) Sad b. Ebu-Vekkas čuo je svoga sina kako moli: „Allahu, daj mi Džennet, njegove blagodati, njegove ljepote, a sačuvaj me džehennemske vatre, njenih lanaca i okova!“ Obratio mu se: „Uistinu sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ‘Doći će vrijeme kada će neki ljudi pretjerivati u dovi.’ Sinko, nemoj biti od njih: ako dobiješ Džennet, uživat ćeš sve njegove blagodati, a ako budeš spašen od Vatre, bit ćeš pošteđen svega što se u njoj nalazi.“ (Ahmed). Također je Abdullah b. Mugaffel čuo kako njegov sin moli: „Allahu, daj mi bijeli dvorac u desnoj strani Dženneta!“ Pa je rekao: „O sine, traži od Allaha Džennet, a utiči se Vatre, čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Doći će vrijeme kada će neki ljudi pretjerivati u dovi.’“ (Ibn-Madže) U pretjerivanje u dovi ulazi i to da čovjek moli Allaha za nemoguće, da postane melek ili da može ponijeti brdo i sl.
Ne tražiti kaznu na dunjaluku
Neki ljudi zbog velikog straha od kazne na ahiretu traže od Allaha, dželle šanuhu, da ih kazni na dunjaluku. To je vid neznanja; može ih zadesiti kazna koju neće moći podnijeti. Bolje je moliti za oprost i zdravlje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je nekog muslimana koji je bio toliko smršao da je izgledao kao pile, upita ga: „Da nisi od Allaha tražio to?!“ Odgovori: „Jesam, molio sam: Allahu, kaznu koju si mi odredio za ahiret, kazni me njome na dunjaluku!“ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ga ukori: „Slavljen neka je Allah! Ne možeš to podnijeti, nemaš snage za to, zašto nisi molio: Allahu, podari nam dobro na dunjaluku i ahiretu, a sačuvaj nas patnje u Vatri!“ Zatim je zamolio Svevišnjeg Allaha da ga izliječi, pa je ozdravio. (Muslim) Ovdje možemo još napomenuti da čovjek treba moliti kur’anskim dovama i onima koje su prenesene od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.
Često tražiti oprost od Allaha i zaštitu
Ne postoji ništa bolje od toga da Allah, dželle šanuhu, oprosti čovjeku. Kome se On smiluje i oprosti mu na ovome i budućem svijetu, postigao je svako dobro. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Mnogo tražite oprosta od Allaha.“ (Ebu-Davud) A Abbasu, radijallahu anhu, je preporučio: „O Abbase, amidža moj, moli da ti Allah oprosti na ovome i budućem svijetu.“ (Tirmizi)
Moliti najvećim Allahovim imenom
Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je čovjeka kako moli: „Allahu, molim Te time što si ti Allah, Jedan, utočište svakom, nisi rodio i rođen nisi i niko Ti ravan nije…“, pa je rekao: „On je zamolio Allahovim najvećim imenom kojim ako se zamoli, želje se ostvaruju i dove primaju.“ (Ebu-Davud) Također je čuo drugog čovjeka kako moli: „Allahu, tražim od Tebe, Tebi pripada sva zahvala, nema boga osim Tebe, Ti si Jedan, saušesnika nemaš, Ti si darežljivi, Ti si tvorac nebesa i Zemlje, Ti si Veliki i plemeniti…“, te je rekao: „On je zamolio Allahovim najvećim imenom kojim ako se zamoli, želje se ostvaruju i dove primaju.“ (Ahmed) Određujući Allahovo najveće ime, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Najveće Allahovo ime je u sljedećim ajetima: ‘A vaš Bog- jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!’ (El-Bekara, 163) i na početaku sure Alu-Imran: ‘Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni!’“
Upućivati dovu u odabranim vremenima
Odabrana vremena jesu sljedeća: između ezana i ikameta, na sedždi, nakon namaza (selama), u zadnjoj trećini noći, poslije džume, a najbolje je moliti pred zalazak Sunca.
Ne požurivati rezultate
Požurivanje rezultata je pokuđeno, to je razlog da dova bude odbijena. Zabranjeno je gubiti nadu u Allahovu milost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Dova će biti uslišavana sve dok čovjek ne bude požurivao govoreći: molio sam ali mi dova nije uslišana!“ (Buhari) Treba se znati da Allah ili usliša dovu, ili je sačuva za Sudnji dan, ili od čovjeka otkloniti nevolju u istoj mjeri: „Niko neće moliti Allaha a da mu Allah neće udovoljiti: ili će mu dati na ovome svijetu što je tražio, ili će mu dovu odgoditi za Sudnji dan, sve dok ne bude molio za grijeh ni kidanje rodbinskih veza niti bude požurivao.“
Neko upita: „Allahov Poslaniče, kako se požuruje dova?“ On odgovori: „Tako što se požali: molio sam ali mi Allahu nije uslišao!“ (Tirmizi)
Često moliti Svevišnjeg Allaha u blagostanju
Allahova je mudrost da odredi nevolju kako bi čuo čovjekov glas i traženje utočišta od Njega: „A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali.“ (El-Maida, 42) Ako se čovjek mnogo obraća Allahu u blagostanju, On će mu se odazvati u nevolji, kao što se desilo sa Junusom, alejhis-selam: „I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.“ (Es-Saffat, 143-144) Na to nas je uputio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: „Ko želi da mu se Allah odazove u nevolji neka često moli u blagostanju.“ (Tirmizi)
Izbjegavati poroke zbog kojih se dova odbija
To su stvari na koje je upozorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: pretjerivanje u dovi, činjenje nepravde, jedenje harama itd. U jednom hadisu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spominje čovjeka koji je dugo putovao, raščupan i prašnjav, pruža ruke prema nebu: „Gospodaru, Gospodaru!“, a njegova hrana je haram, piće haram, odjeća od harama, sav u haramu, pa kako će mu se odazovati. (Muslim)
Ko se bude pridržavao gornjih uvjeta i adaba njegova će dova, ako Bog da, biti primljena.
