اسراء اور معراج کی راتیں منانا

Od izmišljenih vrijednosti mjeseca redžeba je ubjeðenje da su Isra i Miradž bili u ovom časnom mjesecu. Po ubjeðenju mnogih to se dogodilo dvadeset sedme noći ovoga mjeseca. Stoga mnogi muslimani proslavljaju i obilježavaju ovu noć na poseban način. Pripremaju se mevludi, tevhidi… Isra i Miradž su dvije velike mudžize Allahovog Poslanika, خدا آپ کو برکت دے اور انہیں بیچے۔, ali Allah najbolje zna kada su se dogodile.

ابن-Dehijja kaže: “Neki spominju da se Isra desila u redžebu što je očita neistina.” (Vidjeti: Tebjinul-adžeb, str. 6.). ابن-Redžeb kaže: “Prenosi se neispravnim lancima prenosilaca si Isra i Miradž bile dvadeset sedmog redžeba.” (Vidjeti: Lataiful-mearif, str. 233.). Šejhul-اسلام ابن-Tejmijje kaže: “Što se tiče noći Isra i Miradža nema pouzdanih dokaza u kom mjesecu se dogodila. Ashabi nisu posvećivali pažnju ovoj noći pa se zbog toga i ne poznaje njeno pravo وقت.” (Vidjeti: Zadul-mead, str. 1/57.). Kada bi pouzdano i znali u kojoj noći se desio ovaj veliki dogaðaj, nije ispravno obilježavati ga jer to nije činio Poslanik, sallallahu alejhi va sellem, niti ashabi niti tabiini nakon njih.

Ako bi obilježavali Isru i Miradž tada bi trebali obilježavati i noć rascijepljenja mjeseca, dan u kome je počela objava Kurana, jer je قرآن najveća mudžiza koju je vidjelo čovječanstvo, i mnoge druge nadnaravne pojave kojima je počašćen Poslanik, sallallahu alejhi va sellem, što nije kazao niko od poznatih učenjaka.

Dr Safet Kuduzović

Propis obilježavanja mubarek-noći Lejletur-regaiba i Lejletul-mi’radža

A što se tiče šerijatskog statusa obilježavanja Lejletur-regaiba i Lejletul-mi’radža u mjesecu Redžepu, kao i obilježavanja Lejletul-berata, Lejletul-kadra i Lejletul-bedra, čijim povodom se u navedenim mubarek-večerima između akšama i jacije u kućama se uči Kur’an, predaju proučene hatme za duše umrlih, pri čemu se u isto وقت se u džamijama održavaju prigodna predavanja o njihovom značaju, takođe održavaju mevludi, tevhidi, zikri, izdvajaju te noći za klanjanje noćnog namaza i slično, za sve ove radnje nema osnova u šerijatskim tekstovima.

Organizovanje skupova, predavanja, priredbi, svečanosti, mevluda i slično povodom noći Isra i Miradža, noći Lejletul-kadr, bitke na Bedru i slično, i ponavljanje istih svake godine u isto وقت, je novotarija u vjeri. Takve manifestacije nisu propisane u Islamu, te ih nije dozvoljeno organizovati niti njima prisustvovati.

Argumenti zabrane ovakvih skupova i aktivnosti su:

Prvo – jer ovo predstavlja novotariju u vjeri.

Povodom tih dana i noći nisu Allahov Poslanik, خدا آپ کو برکت دے اور انہیں بیچے۔, ni ashabi niti selef ovog Ummeta pravili manifestacije, svečanosti ili na neki drug način ih obilježavali. A ono što nije bilo od vjere u njihovo وقت nije ni danas, jer da je u tome bilo hajra ne bi ih mi u tome pretekli s obzirom koliko su oni bili gorljivi u praktikovanju i slijeđenju sunneta.

A svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u vatru, kaže Poslanik, خدا آپ کو برکت دے اور انہیں بیچے۔, u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi ترمذی ۔: “Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru“. Takođe, svaka novotarija se odbacuje po tekstu hadisa mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje to se odbacuje“.

Drugo – što se ovakve svečanosti konstantno ponavljaju svake godine u isto وقت, a u Islamu ono što se ponavlja svake godine naziva se ID-om-praznikom, tj. vraća se na arapsku riječ ADE, JEUDU, ID što znaći ono što se stalno vraća i ponavlja. A u osnovi u Islamu nema ID-a (praznika koji se ponavlja svake godine) osim dva ID-a bajrama: ramazanskog i kurbanskog. Svi praznici mimo dva bajrama su novotarija u vjeri.

Dokaz za to su je حدیث od Enesa, رضی اللہ عنہ, u kojem je došlo da kada je Poslanik, خدا آپ کو برکت دے اور انہیں بیچے۔, došao u Medinu oni su imali dva dana (praznika) u kojima su igrali (praznovali), تو اس نے کہا: “Zaista vam je Allah zamjenio (ta dva praznika) sa boljim od njih: kurbanski i hadžijski bajram“. حدیث bilježe Ebu ڈیوڈ, Nesai, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi, ابن Hadžer, Albani i Šuajb Arnaut.

Treće – organizovanje ovakvih susreta nije bilo poznato kod prvih muslimana nego je to posljedica oponašanja kjafira u njihovim običajima jer oni obilježavaju na sličan način poznate događaje iz svoje historije. A oponašanje kjafira u onome što je karakteristično za njih je zabranjeno, jer kaže Poslanik, خدا آپ کو برکت دے اور انہیں بیچے۔: “Ko oponaša neke ljude (jedan narod) on je od njih“. حدیث bilježe Ebu ڈیوڈ میں احمد, a ocijenili su ga dobrim i vjerodostojnim ابن Hibban, ابن Hadžer, Albani i Sulejman ‘Ulvan.

Takođe, Allahov Poslanik, خدا آپ کو برکت دے اور انہیں بیچے۔, ناس upozorava na slijeđenje puteva Židova i kršćana a od čega je i obilježavanje historiskih događaja, pa kaže u hadisu kojeg bilježe imami Buharija i مسلمان u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, رضی اللہ عنہ: ”Slijedit ćete običaje naroda prije vas, korak po korak, čak kada bi oni ušli u gušterovu rupu i vi biste za njima.” ”Jesu li to židovi i kršćani?"- upitali smo. ”A ko drugi?", odgovori Poslanik, خدا آپ کو برکت دے اور انہیں بیچے۔.

Sa druge strane, musliman treba da se prisjeća velikih događaja iz istorije Islama iz sire Poslanika, خدا آپ کو برکت دے اور انہیں بیچے۔, stalno i neprestano, da slijedi njegov sunnet, da ga uzme za uzor u njegovoj Uputi sa kojom je došao u svim sferama života, da nastoji izučavati sunnet i siru cijele godine. A ne da njegova vjera postane zbir vjerskih manifestacija i svečanosti zbog ovog ili onog dana ili noći u kojima se nešto u istoriji Islama desilo.

Dr Zijad Ljakić