Sira (životopis) Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je živ primjer skromnosti, poniznosti i blagosti. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: „Allah mi je objavio da budete toliko skromni i ponizni da se niko ni nad kim ne oholi i da niko nikome nepravdu ne čini.“1
Prenosi se da je Selemete ibn el-Ekve'a, radijallahu ‘anhu, rekao: „Prolazio je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pored skupine iz plemena Eslem koji su se takmičili u bacanju strijela, pa im reče: ‘Gađajte sinovi Ismailovi, zaista je vaš otac bio strijelac, gađajte, ja sam sa sinovima tog i tog.’ Jedna grupa je prestala gađati, pa im Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Šta vam je pa ne gađate?’ ‘Kako da gađamo a ti si sa njima.’ – rekoše. Onda Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Gađajte, ja sam sa svima.’“2
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi prolazio pored djece koja se igraju, ne bi ga spriječio njegov vjerovjesnički poziv i velik položaj, kojim je odlikovan nad svih ljudima, da poselami tu djecu, nasmješi im se i razgovara s njima.
Priča Enes, radijallahu ‘anhu: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio najljepšeg ahlaka. Jednog dana poslao me je da nešto uradim, a ja sam u sebi rekao: ‘Tako mi Allaha, neću ići.’ A u duši sam osjećao da ću otići i izvršiti ono što mi je naredio Allahov Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Izašao sam i dok sam prolazio pored djece koja su se igrala na ulici, iznenada me Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uhvati pozadi za potiljak, pa sam pogledao u njega a on se smije i reče: ‘O Unejs (Enesiću), idi i uradi ono što sam ti naredio.’ Rekao sam: ‘Evo idem, Allahov Poslaniče.’“3 Kaže Enes: „Tako mi Allah, služio sam ga devet godina, ne znam da mi je rekao za nešto što sam uradio: zašto si uradio to i to, niti za nešto što sam ostavio: da si uradio to i to.“4 Ovaj ahlak je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, usađivao u duše ashaba, rekao bi: „Kada bih bio pozvan na zadnju ili prednju nogu od ovce, odazvao bih se, a kada bi mi neko poklonio prednju ili zadnju nogu od ovce prihvatio bih.“5
Vjernik treba stalno da ima na umu, u kojim god životnim okolnostima bio, da sva moć i ponos pripadaju Allahu, te da bude ponizan radi Allaha prema Njegovim stvorenjima, blag i milostiv, a ne da se grubo ophodi ili uzdiže iznad drugih ili potcjenjuje ih, jer nam je to Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabranio, rekavši: „Dovoljno je čovjeku zla da potcijeni svoga brata muslimana.“6
Također, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: „Niko radi Allaha nije bio ponizan, a da ga Allah nije uzdigao.“7
Ima ljudi koji se ponize pred bogatašem zbog njegovog bogatstva ili pred funkcionerom zbog njegovog položaja, a ovo nije prava poniznost, nego je istinska poniznost biti ponizan radi Uzvišenog Allaha.
Iz djela Lijepo ponašanje i karakterne osobine
1 Muslim, Knjiga o Džennetu, poglavlje: Osobine po kojima se na dunjaluku znaju stanovnici Dženneta, broj 2865.
2 Buharija, Knjiga hadisa o poslanicima, poglavlje: Riječi Uzvišenog: ‘I spomeni u knjizi Ismaila’, broj 3373.
3 Muslim, Knjiga o plemenitim djelima, poglavlje: Allahov Poslanik, sallahu ‘alejhi ve sellem, je bio najljepšeg ahlaka, broj 3309.
4 Muslim, Knjiga o plemenitim djelima, poglavlje: Allahov Poslanik, sallahu ‘alejhi ve sellem, je bio najljepšeg ahlaka, broj 3309.
5 Buharija, Knjiga o braku, poglavlje: Ko se odazove na zadnju nogu, broj 5178.
6 Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana činjenja zuluma muslimanu, njegova omalovažavanja, njegove krvi, časti i imetka, broj 2564.
7 Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Preporučljivost opraštanja i poniznosti, broj 2588.
