Brak & Porodica

Brak između muslimana i nemuslimanke (1.do)

Uvjeti za brak između muslimana i nemuslimanke

Savremene tehnologije iz područja informatičkih znanosti omogućile su olakšano komuniciranje među ljudima, što ima svoje implikacije na ponašanje ljudi i njihove relacije i odnose u svakodnevnom životu. Danas se veze i poznanstva uspotavljaju veoma lahko; na društvenim mrežama u jednom danu čovjek je u mogućnosti da komunicira sa stotinama i hiljadama ljudi, da “sklapaprijateljstva, da iznosi svoja mišljenja i stavove. U takvom svijetu ubrzane i, uglavnom, površne i neprovjerene komunkacije, dolazi do upoznavanja.

Sve češće se postvalja pitanje u vezi sa sklapanjem braka između muslimana i nemuslimanke. Mnogo je i bošnjačkih mladića muslimana koji postavljaju ovo pitanje. S obzirom na važnost institucije braka u islamu, u ovom radu ćemo ukratko iznijeti šerijatska pravila i smjernice u vezi s ovom izuzetno važnom temom. Rad je baziran na fetvama dvojice istaknutih savremenih islamskih učenjaka: dr. Mahmuda Šeltuta, koji je svojevremeno obavljao funkciju glavnog šejha na poznatom islamskom univerzitetu El-Azhar u Kairu i dr. Jusufa el-Karadavija, aktuelnog predsjednika Svjetske unije islamskih učenjaka (International Union for Muslim Scholars). U radu su konsultavani i zaključci Evropskog vijeća za fetve i istraživanja, kao i fetva dr. Enesa Ljevakovića, fetva-i emina Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Idealan brak

Šejh Šeltut, koji je inače nosilac najvišeg ulemanskog autoriteta s obzirom da je obnašao funkciju šejhu-l-Azhara, vrhovnog šejha na najstarijem islamskom univerzitetu, smatra da je idealan brak onaj u kome se nađu slična očekivanja, u kome se srca otvore i duše jedna drugoj povjere. Pretpostavka za takav brak jesu jedinstvo vjere, srodne moralne vrijednosti i ciljevi. U okrilju takve harmonije brak daruje bračnom životu smiraj, ljubav i milost, pa život biva ugodnim i porodica živi u sreći, miru i zadovoljstvu. On potom naglašava da je, s islamskog stanovišta, postizanje takvih ciljeva u svom potpunom obliku ostvarivo samo u slučaju kada supružnici ispovijedaju istu vjeru i slijede njena naučavanja, tj. kad su muslimani koji se pokoravaju islamskim naredbama i izbjegavaju ono što je zabranjeno, tako da islam biva vezom koja spaja njihova srca.

U vezi braka muslimanke sa nemuslimanom, i šejh Šeltut i šejh El-Karadavi, navode opću saglasnost ili konsenzus (idžmā’) svih islamskih učenjaka da takav brak nije dozvoljen; štaviše u islamu je to najstrožije zabranjeno. Šejh Šeltut navodi da poznavanje ovog propisa (o zabrani udaje muslimanke za nemuslimana) spada u kategoriju onih normi za koje islamski pravnici kažu: “el-ma’lūmu mine-d-dīn bi-d-darūre”, tj. ono što svaki musliman i muslimanka nužno moraju znati o svojoj vjeri. Stoga, navodi on, islamski učenjaci naglašavaju da bi onaj ko bi takvu vezu dozvolio bio osuđen za izlazak iz vjere (irtidād ‘ani-l-islām), a to pitanje nije predmet našega rada pa o njemu nečemo ovdje govoriti.

Ono što želimo pojasniti je brak između muslimana i nemuslimanke, tj. ženidba muslimana nemuslimankom, a da bi se to bolje sagledalo potrebno je, ukratko, iznijeti islamski stav o kategorizaciji nemuslimanima.

Kategorije nemuslimana

Najkraće rečeno, nemuslimanom se smatra svako ko ne prihvata islamske i imanske šarte, odnosno ko ne vjeruje da je Kur’an Božija objava i da je Muhammed, a.s., posljednji Božiji poslanik. O ovoj tematici su, inače, napisane mnoge knjige i studije, a ovdje ćemo spomenuti da obojica navedenih autoriteta, i šejh Šeltut i šejh El-Karadavi, smatraju da se nemuslimani mogu razvrstati u sljedeće kategorije:

a) idolopoklonici ili paganioni koji vjeruju u više božanstava;

b) ateistioni koji nikako ne vjeruju u Boga i budući svijet;

c) murtedi ili otpadnici od islamaoni koji su počinili grijeh koji izvodi iz islama, i

d) sljedbenici ranije Objave, ehlu-l-Kitābjevreji i kršćani.

O sklapanju braka između muslimana i žene koja je pripadnik jedne od navedenih kategorija učenjaci su iznijeli stav islama, što se može sagledati u ovome tekstu.

Zabrana braka između muslimana i mnogoboškinje

Pod mnogoboškinjom se podrazumijeva idolopoklonica. Brak sa njom je zabranjen slovom Kurana. Allah Uzvišeni kaže: Ne ženite se mnogoboškinjama (tj. mušrikinjama, koje Allahu prispisuju druga) dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala! (El-Bekare, 221) U Kur’anu časnom se, također, dia berkata: U braku mno­goboškinje ne zadržavajte! (El-Mumtehane, 10) Čitajući navedenu kur’ansku suru uočavamo da kontekst spomenutog ajeta i sure El-Mumtehane, kao i njen povod objave, upućuju na to da se pod izrazom kevāfir (nevjernice) podrazumijevaju mnogoboškinje, odnosno idolopoklonice.

Šejh El-Karadavi pojašnjava pa veli da se mudrost ove zabrane očituje u tome da je vjera u Jednog Boga (Tevhīd, čisti monoteizam) nespojiva s idolopoklonstvom. Vjera čistog monoteizma je u potpunoj oprečnosti sa vjeranjem idolopoklonika. Pored toga, idolopoklonstvo nema priznatu nebesku knjigu niti priznatog vjerovjesnika, tako da su islam i idolopoklonstvo dvije potpune suprotnosti. Kur’an je obrazložio i naveo razlog zabrane sklapanja braka sa mnogoboškinjama i mnogobošcima riječima: Oni zovu u Džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi Džennet i oprost! (El-Bekare, 221) Dakle, propis o zabrani braka između muslimana i idolopoklonica ili mnogoboškinja je potvrđen objavljenim Tekstom koji ima potpuno jasno značenje (nass), a u vezi s tim pitanjem postoji idžmā’, tj. kon­senzus islamskih učenjaka, svi su saglasni da je to zabranjeno. Inače, ovaj konsenzus navodi istaknuti islamski pravnik i teoretičar Ibn Rušd u svom kapitalnom djelu Bidājetu-l-mudžtehid kao i drugi autoriteti.

Ništavnost braka između muslimana i ateistkinje

Pod ateistkinjom se misli na ženu koja ne priznaje vjeru u Boga, u Njegove poslanike, koja ne priznaje Božiju Objavu niti vjeruje u budući svijet. Islam je u vezi sklapanja braka sa ovakvom ženom sasvim jasan: to muslimanu nije dozvoljenoǃ Štaviše, šejh El-Karadvi ističe da brak sa njom ima prio­ritet u zabrani u odnosu na brak sa mnogoboškinjom, zato što mnogoboškinja u osnovi vjeruje u postojanje Boga, ali Mu pridružuje druga božanstvaposrednike koji će je približiti Bogu. O takvim mnogobošcima Kur’an govori u mnogim ajetima: A da ih pitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, rekli bi: “Allah”. (El-‘Ankebut, 61) A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: “Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili!” (Ez-Zumer, 3)

Ako je brak sa mnogoboškinjom koja načelno priznaje Boga zabranjen, onda je još preče, ističe El-Karadavi, da bude zabranjen sa ateistkinjom i materijalistkinjom, koja negira sve ono što je izvan materije i što se ne može okom vidjeti, koja ne vjeruje u Boga, Sudnji dan, meleke, objavljene knjige i poslanike. Brak sa takvom ženom ne samo da je zabranjen nego je nesumnjivo ništavan. Šejh El-Karadavi navodi kao primjer ove kategorije i ženu komunistu, koja vjeruje u materijalističku filozofiju i tvrdi da je vjera opijum za narod a fenomen vjere objašnjava na materijalistički način, tj. da je vjera u Boga produkt društve­nih kretanja, ekonomskog stanja i proizvodnih odnosa.

On potom pojašnjava da se pod komunistkinjom podrazumijeva žena koja je ustrajna u svom komunizmu jer neki muslimani i muslimanke su prihvatili ovaj mate­rijalistički pravac ne poznavajući njegovu suštinu, obmanuti od nekih komunističkih zagovornika koji tvrde da komunizam predstavlja samo ekonomsku reformu koja nema veze sa vjerovanjem i religijom. Takvim i sličnim ljudima, kaže šejh El-Karadavi, treba razjasniti stvari, ukloniti im nejasnoće i sumnje, dati im argumente i objasniti im Pravi put da bi im postala očigledna razlika između vjerovanja i nevjerovanja, tame i svjetla. Onaj ko i poslije toga ustraje u svojoj komunističkoj ideologiji je nevjernik i na njega se odnose propisi vezani za tu kategoriju u ovosvjetskom životu i poslije smrti, zaključuje El-Karadavi. (Vidjeti: Fetāva mu’āsire/Savremene fetve)

Vakat | Media
Back to top button