Veliko kur'ansko kazivanje u kome se govori o Musau, a.s., je i kazivanje koje se navodi u suri Al-Kahf. Pogledamo li ovo kazivanje, nećemo moći shvatiti u kojem se tačno periodu Musaovog života desio ovaj događaj. To može biti događanje koje se, vjerovatno, desilo nakon što je Musa, a.s., sa sinovima Israilovim napustio Egipat. Najbitnija odlika ovog kazivanja je ta što je to izražavanje ispunjeno simbolima, što se govori o znanju datom od Allaha, dž. š., i o dijalogu Musaa, a.s., sa osobom, koja je posjedovala to znanje. u početku ovog kazivanja Musa, a.s., putuje sa svojim mladim pomoćnikom:
A kada Musa reče momku svome: “Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.”
I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.
A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.”
“Vidi!” – reče on – “kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!”
“E, to je ono što tražimo!” – reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli. (Al-Kahf, 60-64)
U navedenim ajetima sadržane su veoma bitne mudrosti. Obratimo li pažnju, riječima “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili”, Musa, a.s., je vrijeme ručka podesio sa vremenom odmora. Međutim, neko drugi bi možda načinio poseban predah za jelo, a poseban za odmor. Ovakav Musaov stav u sebi sadrži pouke poput toga da musliman veoma dobro treba koristiti vrijeme te da u tom cilju, racionalnim planiranjem, u isto vrijeme obavlja nekoliko poslova.
Druga značajna mudrost je zaboravljanje jela u toku putovanja i saopćenje da je šejtan uzrok tom zaboravljanju. Ovdje se saopćava značajan šejtanov utjecaj nad čovjekom. Šejtan može biti uzročnik ljudskog zaborava. Na primjer, šejtan pomoću zaborava nastoji spriječiti obavljanje nekog hajirli posla, koji je od koristi vjeri i muslimanima. A najveći njegov cilj je postizanje zaborava na Allaha, dž. š., sprječavanje spominjanja i razmišljanja o Allahu, dž. š. A najbolja borba koju vjernik može voditi protiv ovog šejtanskog utjecaja je da stalno misli na Allaha, dž. š.
Druga mudrost je ta što je aktualni slučaj zaborava Musa, a.s., prihvatio kao alamet (signal) i što je nakon toga promijenio pravac kretanja. To je, isto tako, pokazatelj da je Musa, a.s., bio veoma pametan i pronicljiv čovjek koji je stalno bio u vezi sa Allahom, dž. š., koji je znao da On stvara sve ono sa čime se susreće i koji je, prema tome, bio u stanju izvući pouku iz događaja.
To što su zaboravili jelo, Musa, a.s., i mladić vidjeli su kao išaret te su se vratili natrag. Musa, a.s., se poslije susreo sa jednom drugom osobom. Ime ove osobe se ne spominje u Kur'anu, ali se veoma široko on spominje pod imenom ”Hidr”. Ova osoba je posjedovala jedno specijalno znanje podareno od strane Allaha, dž. š. Musa, a.s., je, pak, od njega htio naučiti to znanje, ali mu je on odgovorio da neće moći izdržati sa njim. Ovo kazivanje je dato na slijedeći način:
I nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.
“Mogu li da te pratim” – upita ga Musa – “ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?”
“Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati” – reče onaj –
“a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?”
“Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da” – reče Musa – “i da ti se neću ni u čemu protiviti.”
“Ako ćeš me već pratiti” – reče onaj – “onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!”
I njih dvojica krenuše. i kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!”
“Ne rekoh li ja” – reče onaj – “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”
“Ne karaj me što sam zaboravio” – reče – “i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!”
I njih dvojica krenuše. i kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!”
“Ne rekoh li ja tebi” – reče onaj – da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?”
“Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam” – reče – “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!”
I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. u gradu njih dvojica naidoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. “Mogao si” – reče Musa – “uzeti za to nagradu.”
“Sada se rastajemo ja i ti!” – reče onaj – “pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.”
“Što se one lađe tiče – ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;
Što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; a što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!” (Al-Kahf, 65-82)
U ovom kazivanju sadržana je veoma bitna pouka koju treba imati u vidu: u pozadini događanja koje ljudi doživljavaju kao zlo, Allah, dž. š. može učiniti velike dobrote. Ako se slučajevi, kao što su potapanje lađe bez ikakvog vidljivog razloga i ubijanje djeteta koje naizgled nije imalo nikakve krivice analiziraju prema vanjskom izgledu, oni tada izgledaju kao velika zla. Međutim, kao što se to objašnjava u ovom kazivanju, u Allahovom stvaranju ovih događaja postoje velika dobra i mudrosti, koje čovjek ne može vidjeti ni znati. Nesumnjivo, događaji koji se objašnjavaju u ovom kazivanju u vezi sa Musaom, a.s., potpuno su mistični. Nisu to, dakle, događaji sa kojima se možemo susresti u svakodnevnom životu. Ovdje je u pitanju postojanje osobe koju je Allah, dž. š., opunomoćio.
Ali, i događaji sa kojima se čovjek susreće u svakodnevnom životu trebali bi se analizirati u sličnom pozitivnom kontekstu. Događaji koji se danas dešavaju širom Svijeta, koji se od strane ljudi prihvataju kao ”zla” i procjenjuju logikom i pitanjem kao što je ”zašto se ove nedaće događaju”, sigurno su usmjerena ka nekoj Božijoj zamisli. Ukoliko se čovjek strpi i pokaže iskrene napore u poimanju, Allah, dž. š., može učiniti da ih on razumije.
