Komentatori (mufessiri) i ashabi su prenijeli predaju da su se meleci na nebu čudili nasilju Ademovog potomstva, nedosljednosti, razvratu i prolijevanju krvi. Kazali su: “Bože, odabrao si stanovnike Zemlje, a oni su nepokorni.”
Gospodar svjetova je odgovorio: “Da vi posjedujete onu strast koja se u njima nalazi i vi biste postupali poput njih.” Svi su odgovorili: “Subhanallah! Ne smijemo mi činiti grijeh prema Tebi, nama ne dolikuje da kršimo Tvoju odredbu.”
Gospodar svjetova im je odgovorio: “Između vas odaberite dva meleka da ih učinim sa onim svojstvima kao što je Ademovo potomstvo i stvorim u njima ljudsku strast.”
Meleki su odabrali Haruta i Maruta, najpobožnije i najbogobojaznije od svih meleka. Uzvišeni Bog ih je poslao na Zemlju da vladaju i narodu dijele pravdu. Stvorio je u njima strast i svojstva koja imaju Ademovi sinovi i rekao im je: “Ne činite širk, ne činite blud, ne pijte alkohol i ne prolijevajte, bez opravdanja krv, ne jedite svinjsko meso, u odredbu i određenje nemojte se uplitati i ne podržavajte nasilje.”
Oni su na Zemlji u svakodnevnim poslovima presuđivali ljudima i obavljali ostale potrebne poslove, dok bi se noću vraćali na Nebo i mjesto gdje su činili ibadet. Na koncu, jednog dana sa svojim problemom došla im je neka žena da joj presude. Zvala se Zuhra, imala je lijepo lice i savršenu ljepotu. Priča se da je bila princeza iz Perzije.
U njihovim srcima se javila ljubav i strast prema ovoj ženi. Priznali su to jedan drugom, a potom su joj presudu odgodili kako bi je pozvali kući i udovoljili svojim strastima. Žena je prvo odbila, no, poslije, ipak im je rekla ako žele da udovolji njihovoj požudi i strasti pristat će pod uvjetom da oni prihvate idolopoklonstvo, kao što ga je ona prihvatila, ako budu ubijali i alkohol konzumirali. Oni su odgovorili da takvo nešto ne proistječe iz njihove misije i da su im takve stvari zabranjene, naređeno im je da ih se klone.
Prošao je taj dan. Drugog dana postavljen je isti uvjet i uslijedio je istovjetan odgovor. Sljedećeg dana požuda i strast je dosegla svoj vihunac i nadvladala je njihovu strpljivost. Kazali su: “Od onoga što si nam rekla konzumiranje alkohola je najlakši grijeh.”. Nisu znali da je alkohol zbir svih zločina i temelj grijeha; Poslanik, a.s., kazao je: “Alkohol je majka zla.”
Dakle, pili su alkohol sve dok se nisu opili; sa tom ženom su počinili blud i udovoljili su svojoj strasti; dok su bili u stanju činjenja bluda došla je jedna osoba kod njih, nekim svojim poslom, prepali su se da će ispričati to što je vidjela, te su je ubili. Na taj način počinili su i ubistvo i blud, i odali se alkoholu.
Uzvišeni Bog je potom obavijestio meleke na Nebu o njihovom postupku, dopustio im je da ih takve, i u tom stanju vide. Otada meleci čine istigfar i traže oprost za stanovnike Zemlje.
Na temu alkohola možemo se podsjetit na stihove koji su se nekad nalazili u islamskoj čitanci,a koji glase;
” ALKOHOL ”
Ja sam silan i ohol,
Ja se zovem alkohol!U meni su silne moći,
Ja sam strašan junak noći,
I po danu čuda stvaram:
Muško, žensko, sve obaram,
Razne boli svijetu davam,
Staro, mlado, uništavam.Bogatašu otmem blago,
Otmem milo, otmem drago.
Jedno lišim zdravlja, vida,
Drugo opet svakog stida.
Pronevjere silne pravim,
I tolike u zlo stavim.Ja sam silan i ohol,
Ja se zovem alkohol!Ko okusi moje “slasti”,
U nevolju mora pasti,
Jedan gutljaj i opoj,
Na vijek si onda moj!
Oca guram protiv sina,
Nož mi pruža mati, strina,
To je meni baš po volji,
Pa ih draskam: Bodi!Kolji!
Ja sam silan i ohol,
Ja se zovem alkohol!Ja ubijam djecu malu,
Ja ne poznam nik’vu šalu,
Ja zavadim ženu, muža,
Moć se moja svuda pruža,
Ja otvaram sve tamnice,
U njih trpam nemilice:
Oca, majku, snahu, strinu,
Sina, seku, svu rodbinu.
I ludnice punim svuda,
Strašna, grozna pravim čuda.
Ja sam silan i ohol,
Ja se zovem alkohol!Vidi dijete u ranama,
I bogalja tog pred nama,
I nakaze one druge,
To su moje sve zasluge.
Moja- djela- to su znaj,
Tuge, jadi, i vapaj!Ja sam silan i ohol,
Ja se zovem alkohol!Ja sam silnik ovog svijeta,
Ne mož´niko sa mi smeta,
Kad imade na sve strane,
”Moćnih”,”silnih” što me brane.
Ja ne poznajem nik´va zvanja,
I zakon se meni klanja,
I zakon se mene boji,
Jer zla moja on ne broji.
Ja sam silan i ohol,
Ja se zovem alkohol!Ko se samnom družit stane,
Crni danak njemu svane.
Sve mu otmem: život, sreću…
Ni smrtnu mu nedam svijeću.
Ja sam silan i ohol,
Ja se zovem alkohol!Ko bi na me ruku digo,
U sto zala on bi stigo,
Svi vinari, svi pivari,
Došli bi mu ko žandari,
Da ga svežu, da ga tuku,
U tamnicu da uvuku.
Podleći mi mora svako.
Ja sam silan i ohol,
Ja se zovem alkohol!
