Kada se neko kloni nečega u ime Allaha, subhanehu we te'ala, On mu to nadoknadi nečim što je bolje. Duša je privržena gledanju lijepih slika, a oko vodi srce. Tako srce šalje svoga vodiča da izvidi, pa ako ga izvijesti o lijepom prizoru, u njemu se rađa želja koja počesto slomi njegova vodiča.
“Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade”. (En-Nur, 30. ajet)
Obaranje pogleda pred onim što je zabranjeno gledati donosi tri važne i veoma vrijedne koristi. Jedna od njih jeste slast vjerovanja koja je slađa i ljepša od onoga zbog čega čovjek u ime Allaha, subhanehu we te'ala, obara pogled.
Duša je privržena gledanju lijepih slika, a oko vodi srce. Tako srce šalje svoga vodiča da izvidi, pa ako ga izvijesti o lijepom prizoru, u njemu se rađa želja koja počesto slomi njegova vodiča.
Kada taj izvidnik otkrije i izvidi, srce se okani okolišanja u traženju i željama. Ko pogled baca, dugo se kaje. Gledanje rađa želju i nastaje veza kojom se srce povezuje s onim što gleda; želja jača i postaje žarkom, srce joj se u potpunosti predaje; potom ona još jača i pretvara se u strast koja ne napušta srce, a onda se pretvara u ljubav. To je neumjerena ljubav koja potom još jača i pretvara se u opsjednutost. Takva ljubav dospijeva do same srži, jača i postaje pokoravateljkom. Srce onda počinje robovati nečemu čemu ne bi trebalo robovati.
Sve je ovo haranje pogledom. Srce pada u ropstvo i postaje zatočenikom nakon što je bilo vladar, dospijeva u zatvor nakon je bilo na slobodi, žali se na pogled, a pogled mu govori: “Ja sam tvoj vodič i izaslanik, ti si me poslao”. Na ovaj način srce u kojima nema ljubavi i iskrenosti prema Allahu, subhanehu we te'ala, bivaju dovedena u iskušenje, jer srce se mora vezati za nekoga koga voli. Ukoliko Allah nije Jedini Koga voli, ono se neizostavno predaje nekome drugom.
Uzvišeni govori i Jusufu, alejhisselamu: …tako bi da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob. (Jusuf, 24)
Naime, namjesnikova žena koja bijaše mnogoboškinja zagledala se u Jusufa, alejhisselama, mada je bila udata, a i on se zagledao u nju. Međutim, Jusuf je bio iskreno predat Uzvišenom Allah, te se spasio te kušnje iako je bio mlad, neoženjen, usamljen i rob.
Druga korist kojom sobom nosi obaranje pogleda jeste prosvijetljenost srca i ispravno prosuđivanje. Ko se u životu bude javno pridržavao sunneta, kaže Ebu Sudža el-Kermani, te i u osami uvijek bude vodio računa o njemu (sunnetu), zatim se bude suzdržavao od strasti, obarao pogled i bude umjeren u uzimanju onoga što je halal, neće mu se desiti da pogrešno prosudi.
Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): ’’To su, zaista pouke za one koji posmatraju.’’ (El-Hidžr, 75.ajet), tj. to su oni koji ne gledaju u zabranjeno i nedolično. U ajetu koji slijedi, ubrzo nakon ajeta u kojem naređuje vjernicima da obore poglede i da vode računa o svojim stidnim mjestima, Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): ’’Allah je izvor svjetlosti nebesa i zemlje!’’ (En-Nur, 35.ajet)
Suština se u ovome slučaju ogleda u tome da je nagrada iz iste vrste kao i djelo. Ko obori pogled da ne gleda što je Allah, subhanehu we te'ala, zabranio, On mu nadokandi boljim. Ko svijetlu svojih očiju ne dopusti da se upravi prema onome što je zabranjeno, Allah mu podari svijetlo u njegovom razboru i srcu, te vidi ono što ne mogu vidjeti oni što gledaju stvari koje je Uzvišeni Allah zabranio gledati. To je nešto što čovjek osjeti svojom dušom. Srce je kao ogledalo, strast kao hrđa na njemu. Ukoliko je ogledalo čisto od hrđe u njemu se lik pojavljuje onakav kakav uistinu jeste.
Ukoliko je pak ogledalo zahrađalo, onda se u njemu lik ne odslikava valjano, te o onome što se u njemu ogleda govori samo površno i nudi čovjeku da naslućuje.
Treća je korist što srce postaje snažno, postojano i hrabro.
U Allaha je snaga i On srcu daje sposobnost da pobjedi, u Njega je svijetlo i On daje srcu sposobnost da temeljno rasuđuje. Dakle, On mu daje ove dvije sposobnosti i šejtan bježi od njega, kao što stoji u sljedećoj predaji: “Doista, šejtan uzmiče od sjene onoga ko se strasti svojoj ne predaje”.
U tome smislu, vidjet ćemo da neko ko se predaje strastima doživljava samoponiženje, slabost i nipodaštavanje koje doživljavaju i oni što su neposlušni Allahu. Uzvišeni uzdiže one koji su Mu pokorni i ponižava one koji su Mu neposlušni.
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
