Različite & Teme

Kako bi se dobro od lošeg odvojilo

Pod riječju dobrota mislimo na dobrotu i čistoću

Pod riječju dobrota mislimo na dobrotu i čistoću duše i blagost srca… i ovo svojstvo izgrađuje se kod jednog čovjeka samo sa intenzivnim čišćenjem svoje duše, što se kasnije vidno odražava i na ponašanje samog čovjeka: bratstvo, opraštanje, smirenost, držanje riječi…
Primjetno je da se oni kojima nedostaje ova osobina i ovaj ahlak odaju raznim vrstama zla, prevarama i spletkama, kao i neprestanom lošem mišljenju i sumnjičenju drugih ljudi!

Riječ ‘el-tib’ u arapskom jeziku znači: čistoća, očišćenost, dobrota, poštenje i čednost, lahkoća i nježnost, velika bezbjednost i dobrota, kao i neimanje štetnosti, pokvarenosti i varanja pri sebi (Pogledaj: Lisanul-‘areb, T-J-B, 1/563.)

Iz svega navedenog možemo razumjeti šta to znači ‘dobar čovjek’ i ‘dobra žena’ i ‘dobra zemlja’ i ‘dobra riječ’ i ‘dobro potomstvo’ i ‘dobar vjetar’ i ‘dobar život’ – sve su to značenja čistoće i poštenja, bistrine i iskrenosti – što treba da krasi jednog ‘dobrog čovjeka’!

Allah, dž.š., kada je stvarao ljude, stvorio ih je crvenim i bijelim i crnim sa nijansama između toga, pa ih je stvorio teškim i lahkim s nijansama između toga, i dobrim i lošim s nijansama između toga. (Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, 4/406.) Dobro i zlo nisu jednaki, i jedno uz drugo ne uspijeva; i dobro i zlo traže sebi sličnog i svoga druga!
Iz želje da se jedan vjernik mora dičiti i ponositi dobrotom i poštenjem, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, zabranio je muslimanu da hubs – zlo i nepoštenje pripisuje samome sebi i svojoj duši, pa se od Ajše, radijallahu anha, bilježi da je rekao:

‘Neka niko od vas ne govori: ‘Moja duša je pokvarena i zla’ – već neka kaže: ‘Moja duša je ogrubjela!” (Buhari, br. 5825-6179.)
Hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, rahmetullahi alejh, navodi komentar od Ibn Ebi Džemreta, rahmetullahi alejh, pa kaže:
‘Čovjeku je obaveza da traži i da žudi za dobrom pa makar bio i sami optimizam u pitanju, i čovjek mora sebi pripisivati dobro pa makar i malo, i čovjek mora od sebe odagnavati zlo onoliko koliko može, i čovjek mora kidati veze između sebe i zla pa čak i u izražavanju i riječima! Slaba osoba, ako bude upitana o svojem halu i stanju, neće reći: ‘Nisam jedan od dobrih’, već suprotno, čovjek neće sebe izuzimati iz grupe onih koji su dobrih svrstavajući se u loše!’ (Fethul-Bari, 10/564.)

Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ‘Primjer (onoga) koji čita Kur’an je kao primjer limuna ili narandže, njegov okus je lijep i njegov miris je lijep. A (onaj) koji ne čita Kur’an je kao primjer datule (hurme), njezin okus (ukus) je lijep, a nema mirisa. A primjer pokvarenjaka (grješnika), koji čita Kur’an, je kao primjer biljke čiji je miris lijep, a ukus joj je gorak, dok je primjer (izvjesnog) pokvarenjaka koji ne čita Kur’an kao primjer tikvice – kolokvinte, njezin ukus je gorak (i otrovan), a i nema nikakvoga mirisa.’ (Sahihul-Buhari, br. 4732.)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša – primjer vjernika je poput primjera palme. Hrani se samo onim što je dobro i rađa dobrim plodom, a i kada padne sa grane ništa ne slomi i ne pokvari!’ (Musned Ahmed b. Hanbel, br. 6872.)
Dakle, jedan vjernik mora biti višestruko koristan poput limuna ili narandže, koji je u isto vrijeme lijek, i lijepe je boje, i lijepog mirisa, i lijepog dodira, ili poput hurme koja je također u svakom pogledu korisna!

I dobar čovjek zna prelaziti iz hala u hal… nekada je prostranijih prsa i vedriji u odnosu na druge dane, shodno kaderu i određenju koje ga snalazi, što su i ashabi jednog dana primijetili kod
Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada je jedan od njih rekao:

‘Nešto si nam danas čio i veseo?” Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: ”Tako je, el-hamdulillah.” Potom ljudi počeše razgovor o bogatstvu i imetku, pa Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: ”Bogatstvo nije strašno za onoga koji je bogobojazan, mada je zdravlje preče za bogobojaznog od bogatstva, a i dobra i vedra duša bolja je od uživanja (u materijalnom bogatstvu)!’
(Ibn Ebi Madže, br. 2141.)

Ibadet – robovanje Allahu, dž.š., jedan je od najboljih način čišćenja srca i duše od svega što je loše i od svih hrđa i ogavština koje je mogu spopasti. Ovo značenje nam potvrđuje i hadis koji bilježi imam Buhari, rahmetullahi alejh, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ‘Šejtan, l.a., nad glavom svake osobe koja spava (noću) veže po tri čvora, govoreći joj: ‘Pred tobom je duga noć, samo ti spavaj!’ Pa, ako se čovjek probudi i Allaha spomene – jedan čvor mu se odveže, a ako uzme abdest – drugi čvor mu se odveže, a ako bude klanjao namaz – treći čvor mu se odveže. Tada će čovjek osvanuti dobre i smirene duše, a u suprotnom će se čovjek probuditi trome i pokvarene duše!’ (Muttefekun alejh)
Ibn Hadžer, rahmetullahi alejh, kaže: ‘Čovjek koji Allaha spomene, abdest uzme i sabah klanja – osvanut će dobre duše zbog sreće koju osjeća zbog toga što ga je Allah pomogao na putu pokornosti i robovanja samo Njemu Jedinom, nadajući se sevabima i nagradi od Njega, bivši svjestan toga da je šejtanske čvorove nad svojom glavom prekinuo i razvezao!’ (Fethul-Bari, 3/26.)

Nakon ovog Poslanikovog, sallallahu alejhi we sellem, hadisa i Askelanijevog komentara, tek vidimo da su muslimani današnjice sputani u mnogo šejtanskih čvorova i da ne mogu maknuti ni koraka naprijed zbog toga što ne spominju Allaha, dž.š., i što Ga se ne sjećaju, i što im na um ne pada, i što abdest ne uzimaju i zato što namaze ne klanjaju, i zato što mnogo spavaju.
Muslimani zadnjih nekoliko stotinu godina su u pravom gafletu, nemaru i snu! Muslimani, i prijašnji i ovi današnji, prespavali su mnogo važnih događaja u svojoj povijesti; muslimani su prespavali namaze, muslimani su noći provodili u krevetu umjesto na stolici za knjigom! Muslimani su spavali na stražama zato su i izgubili mnogobrojne utvrde i kule!

Muslimani današnjice ili spavaju ili se prave da spavaju zatvarajući svoje oči i žmireći pred haramima i lošim djelima koja se rade u njihovom okruženju. Pojedini muslimani misle da su funkcije i fotelje koje su zaposjeli mjesta za odmor i drijemanje, a nisu svjesni toga da zbog veličine amaneta koji te fotelje i stolice nose u sebi – ne bi smjeli na njih ni sjesti, a kamoli na njima drijemati i spavati! Današnji muslimani spavaju kada je hajr u pitanju, a kada je šerr u pitanju, vrlo brzo se probude i niko ni oka da trepne!
Budimo svjesni ovih šejtanskih čvorova i blagovremeno ih razvezujmo zikrullahom, spominjanjem Allaha, dž.š., uzimanjem abdesta i klanjanjem namaza; jedino tako ćemo ostati u stalnoj kondiciji, vedre, čile i poštene duše!

Allah, dž.š., je iskušenja i belaje dao samo zbog toga kako bi se dobre duše odvojile od onih koje su zle, kao što Allah, dž.š., kaže: ‘Allah neće vjernike s nevjernicima ostaviti sve dok ne odvoji hrđavo od dobrog!’ (Ali Imran, 179.)

Muslimanski ummet mora stremiti čistoći i bistrini svake vrste, i mora stremiti odvajanju i odbijanju od svega što je loše! Sve ovo zahtijeva i jednu dozu iskušenja pošto se na muci poznaju junaci. Iskušenja i belaji su probe gdje se oprobava ljudski iman, i tek na tim ispitima dolazi do odvajanja između dobrog i hrđavog, između pravog i krivog! Pjena je ta koja nestaje, dok je ono što ostaje korisno!

Dobar čovjek je onaj koji svoj šehadet čuva jutrom i večeri! Dobar čovjek je onaj čovjek koji svoj šehadet čuva namazom, zekatom, postom i hadždžom! Dobar čovjek je onaj koji se kloni harama i sumnjivih stvari, i onaj koji svoje obaveze i farzove odužuje, i lijepe stvari praktikuje! Dobar čovjek je onaj koji čuva svoje bližnje, svoje komšije i prijatelje, koji se interesuje za njihov hal, za njihovo zdravlje, za njihovu situaciju.

Ebu Hurejre, r.a., bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ‘Ko obiđe bolesnika ili posjeti svoga brata po vjeri, u ime Allaha – doziva ga Allahov glasnik riječima: ‘Dobar si i dobra ti je staza, i pripremio si sebi mjesto u Džennetu!” (Tirmizi, br. 2008.)
Uspostavljanje kontakata i održavanje vjerskih, komšijskih, rođačkih i prijateljskih veza odlika je samo dobrog i poštenog čovjeka, i tim svojstvom neće se kititi niko osim njega!

Dobra osoba je ona koja ne sjedi dok drugi rade, i koja ne bježi dok se drugi bore. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, opisao je svoje ashabe riječima: ‘Njihove duše ne prihvataju da sjede skrštenih ruku ako ja krenem negdje!’ (Sahihu Muslim, br. .) – dok je osobina munafika i licemjera bila ta da sjede skrštenih ruku i da se pravdaju Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, raznim opravdanjima kako se ne bi našli zajedno s njime na bojnome polju!
Dobar čovjek je onaj koji tuđi hakk poštuje, i koji tuđe pravo i dugove vraća ili isto ili i više nego što treba! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je:

‘Oni koji se svojih riječi i ugovora drže i koji pošteno i dobro izvršavaju svoju obavezu – oni su Allahovi odabranici na Sudnjemu danu!’ (Musned Ahmed, 6/269.)
Znak nečije dobrote je i lijepa i dobra riječ koju ćeš od nekoga čuti! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: ‘Čuvajte se džehennemske vatre pa makar i s udijeljivanjem pola hurme, a ako ne nađete hurmu za udijeliti, onda udijelite lijepu i dobru riječ!’ (Sahihul-Buhari, br. 6023.) Allah, dž.š., opisao je Svoje iskrene i dobre robove riječima: ‘Bili su upućeni da lijepe riječi zbore i bili su upućeni na put Onoga Koji je hvale dostojan!’
(El-Hadždž, 24.)

Allah, dž.š., kaže: ‘Meleki će, onim dobrima, kojima dušu budu uzimali, reći: ‘Selamun alejkum – neka je mir na vas!”
(Nahl, 32.)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ‘Čovjeku na samrti dolaze meleki, pa ako je dotični čovjek dobar, meleki će mu reći: ‘O dušo dobra, koja si bila u tijelu dobrome, izlazi; izlazi, hvaljena nek si, i raduj se odmoru i uživanju i Gospodaru Koji nije ljut na tebe. Tako će joj se zboriti sve dok ne izađe iz tijela, kada će se meleki s njome uspeti na nebesa gdje će im se vrata otvoriti. Ko je to?, pitat će se.
Reći će: Taj i taj. Odgovorit će im se: Nek je dobro došla dobra duša koja je bila u dobrome tijelu. Uđi, hvaljena nek si, i raduj se odmoru i uživanju i Gospodaru Koji nije ljut na tebe.
Tako će joj se zboriti sve dok duša ne dođe do neba iznad kojeg je Allah, dž.š.
A ako čovjek bude loš, meleki će mu reći:

Izlazi, o pokvarena dušo, koja si bila u pokvarenom tijelu! Izlazi prezrena i ponižena, i raduj se uzavreloj vodi i paljevini i društvu koje te čeka. Tako će joj se zboriti sve dok tijelo ne napusti, a potom će biti uzdignuta na nebesa, ali joj se vrata neće otvoriti. Bit će rečeno: Ko je to? Reći će: Taj i taj! Odgovorit će im se: Pokvarena duša koja je bila u pokvarenom tijelu nije dobrodošla! Vrati se natrag prezrena i ponižena; tebi se nebeska vrata ne otvaraju! Vratit će se sa nebesa, a potom će otići u kabur.’ (Ibn Madže, br. 4262.)
Sa džennetskih vrata meleki će vikati onima koji su bili dobri: ‘Selamun alejkum – mir neka je nad vama; dobri ste bili, uđite u Džennet vječno u njemu boraveći!’ (Ez-Zumer, 73.)

Davanjem prednosti dobroti, smirenosti i poštenju u svakodnevnom životu, izbjegavajući pokvarenost, ljutnju i nepoštenje – čuvamo se od Allahove, dž.š., srdžbe i od Njegove osvete! Zejneb bint Džahš, radijallahu anha, upitala je Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: ”Zar možemo stradati dok su među nama dobri ljudi?” Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, joj reče: ”Da, ako se pokvarenost i nepoštenje rašire!’ (Sahihul-Buhari, br. 7135.)
Imam Ibnul-Arebi, rahmetullahi alejh, kaže:

‘U ovom hadisu je poruka da dobri ljudi mogu stradati zbog stradanja pokvarenih, i to onda ako ne budu utjecali na one loše među njima!’ (Fethul-Bari, 13/109.)
Negativitet nije opravdanje jednog društva! Društvo i zajednica moraju imati vodeću ulogu u anuliranju pokvarenjaka i zulumćara iz svojih redova i moraju ih onemogućiti da zbore u ime te zajednice ili u ime tog naroda ili pak da se pitaju za njihove vitalne interese. Kada društvo odustane od ovakve uloge – nemoj nikoga poslije toga da kori do samoga sebe onda kada nastupi opća kazna i opća patnja, poput one koja je od prije zahvatila narod Semuda!

Dobrota je robovanje Allahu, dž.š., uz čistoću srca, širinu prsiju i lijepo mišljenje o ostalim ljudima. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, često je učio sljedeću dovu: ‘Očisti mi srce od grijeha isto kao što se bijela odjeća čisti i pere od prljavštine!’
(Sahihul-Buhari, br. 6368.)

Neka vas ne obmanjuju komentari koje pokvareni lijepe onima koji su dobri poput: to su zaostali ljudi, maloumni, nesposobni, neradnici, koji nisu u toku sa zbivanjima i sa dešavanjima svjetskim itd. Da ti Allah, dž.š., ukabuli, bolje ti je i vrednije od kabuljenja cijeloga svijeta!
Molim Allaha, dž.š., da nam srca očisti, da budemo jedni od dobrih, i da nas kao takve usmrti na ovome svijetu, i da nas zla pokvarenjaka i onih loših sačuva, i da nam ne dozvoli da mi budemo jedni od loših, koji će loše i pokvareno misliti ili govoriti ili raditi!
Prijevod: Sead ef. Jasavić

Učimo o Islamu
Back to top button