Hvala Allahu zahvalom koja samo Njemu dž.š., olikuje, Njegovoj uzvisenosti, velicanstvenosti na svim ni'imetima i blagodž.š., atima kojima nas dž.š., aruje i koji nas okruzuju. Neka je salavat i selam na Bozijeg Poslanika Muhammedž.š., a i na njegovu porodž.š., icu i ashabe.
Poštovani dž.š., žema'ate, dž.š., raga braćo i sestre,
Za vas koji niste bili prisutni, na prošloj hutbi smo govorili o dvojici velikih Allahovih poslanika Ibrahima a.s., i Jakuba a.s., te o njihovim roditeljskim odgojnim smjernicama. U današnjoj hutbi govorimo o Mudrom Lukmanu a.s., i njegovim roditeljskim i plansko-pedagoškim smjernicama odgoja potomstva.
Povod ovim hutbama je skori pocetaka nove vjeronaucne i školske godine i nove prilike svih faktora u lancu odgoja i obrazovanja, a posebno roditelja da ispune svoju osnovnu roditeljsku duznost odgoja i vaspitanja potomstva u duhu islama.
Cilj ovih hutbi je podsjetiti dzematlije, a posebno roditelje na djela velikih ljudi – Allahovih poslanika u postupku odgoja i vaspitanja vlastitog potomstva koja bi se mogla primjeniti i u vlastitom zivotu.
Ko je bio Lukman? O tome ko je, zapravo, bio Lukaman, da li mudar i dobar covjek ili je bio i to i Poslanik, islamska ulema se razilazi. Ima mišljenja da je bio vjerovjesnik, dobri covjek bez misije poslanstva, što usvaja vecina ucenjaka. Cinjenica da je imenom spomenut u Kur'anu i k tomu još da je 31.sura u Kur'anu imenovana po njemu dovoljo govori da je bio veliki covjek. Uzvišeni Allah u 12.ajetu sure Lukman kaže da mu je darovao hikmet – mudrost:
“وَ لَقَدْ آتَيْنَا لُقْمَانَ الْحِكْمَةَ أَنِ اشْكُرْ ِللهِ وَ مَنْ يَشْكُرْْ فإِنَّمَا يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ وَ مَنْ كَفَرَ فإِِنَّ اللهَ غَنِىٌّ حَمِيدٌ”
„A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: „Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.” (Lukman, 12)
U nastavku spominjemo, doista, korisne savjete koje nam Allah, dž.š., kazuje kao savjete mudrog Lukmana kako bi ih ljudi primijenili, kako bi se oni za tim poveli, pa veli:
“وَ إِذْ قَالَ لُقْمَانُ لِابْنِهِ وَ هُوَ يَعِظُهُ يَا بُنَىَّ لَا تُشْرِكْ بِاللهِ إِنَّ الشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ”
„Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga:
„O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.”
(Lukman, 13)
” يَا ُبَنىَّ إِنَّهَا إِنْ تَكُ مِثْقَالُ حَبَّةٍ مِنْ خَرْدَلٍ فَتَكُنْ فِى صَخْرَةٍ أَوْ فِى السَّمَوَاتِ أَوْ فِى الَأرْضِ يَأْتِ بِهَا اللهُ إِنَّ اللهَ َلطِيفٌ خَبِيرٌ”
„O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.” (Lukman, 16)
Zanimljivo je kako hafiz Ibn Kesir komentariše ove kur'ansko kazivanje: „O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice”, tj., zaista, je nepravda ili grijeh bilo ono koliko zrno gorušice „Allah če na vidjelo iznijeti”, tj. to če prikazati na Sudnjem danu pa če zato dati adekvatnu nagradu, dobru ili lošu u zavisnosti od djela, kao što Uzvišeni veli:
„Onaj Koji bude uradio koliko trun dobra – vidjet če ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla vidjet če ga.” I bez obzira koliko taj trun bio sakriven ili nevidljiv u prostranstvima nebesa i Zemlje, to če na vidjelo iznijeti Onaj Kome se ništa ne može sakriti. Zbog toga je Uzvišeni rekao: „Doista, Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajuči”, tj. poznaje sve stvari bez obzira koliko bile malehne i sičušne, a zna i za kretanje mrava u mrkloj noči i svakog stvorenja vidljivog i nevidljivog.
” يَا بُنَيَّ َأِقِم الصَّلَاةَ وَأْمُرْ بِاْلْمَعْرُوفِ وَ انْهَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَ اصْبِرْ عَلىَ مَا أَصَاَبَكَ إِنَّ ذَلِكَ مِنْ عَظْمِ اْلأُمُوِر”
„O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.” (Lukman, 17)
„O sinko moj, obavljaj namaz”, tj. sa njegovim farzovima, ruknovma i vaktovima „i traži da se čine dobra djela, a odvračaj od hrđavih” shodno svojim mogučnostima, „i strpljivo podnosi ono što te zadesi”, jer Onaj Koji poziva Allahu mora se suočiti sa neprijatnostima. „Dužnost je tako postupiti”, tj. strpljivost na ljudska maltretiranja spada u stvari koje zahtijevaju odlučnost i postojanost i koje Allah daruje ljudima, a za koju (strpljivost) slijedi posebna Allahova nagrada.
” وَ لاَ تُصَعِّرْ خَدَّكَ لِلنَّاسِ وَ لَا تَمْشِ فىِ الْأَرْضِ مَرَحاً إِنَّ اللهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ”
„I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” (Lukman, 18)
U Allahovom govoru: „I, iz oholosti, ne okreči od ljudi lice svoje.” U osnovi riječ „sa'ar” znači „bolest u vratovima deva od koje se uvijaju vratovi”. S time je upoređen oholi čovjek koji okreče svoje lice od ljudi u vrijeme dok im govori ili dok mu govore omalovažavajuči ih i sebe uznoseči nad njima, što Allah, dž.š., zaista, zabranjuje.
Njegov govor: „i ne idi Zemljom nadmeno” znači gordo i oholo. Ne idi tako jer če se Allah, dž.š., naljutiti na tebe. Zbog toga je Slavljeni rekao: „jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog”, tj. samodopadljivog i koji se iznad drugih uzdiže, kao što Uzvišeni veli: „I ne idi Zemljom nadmeno, jer zemlju ne može probiti ni brdo u visinu dostiči.” (El-Isra’,37)
” وَ اقْصِدْ فِى مَشْيِكَ وَ اغْضُضْ مِنْ صَوْتِكَ إِنَّ أَنْكَرَ الْأَصْوَاِت لَصوْتُ الْحَمِيِر”
„U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!” (Lukman, 19)
Allahov govor: „U hodu budi odmjeren”, ni spor, ni brz, več između toga dvoga. Njegov govor: „a u govoru ne budi grlat” znači ne diži glas bez potrebe. Zbog toga je Uzvišeni rekao: „zbilja, najneprijatniji glas je revanje magarca”, tj. to je najružniji glas. Dakle, krajnja namjera od visokog podizanja glasa je poistovječena sa magarcem. Usto, on je omrznut kod Allaha, dž.š.
Uporedba sa magarcem iziskuje zabranu i kranjni prijekor, jer je Allohov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nama ne pripada loš primjer (…) Onaj ko povrati dar je kao pas koji povrati po to poliže.”
U tefsiru ovog ajeta En-Nesai prenosi od Ebu-Hurejrea, koji kaže da je Allohov Poslanik, a.s., rekao: „Ako čujete kukurijekanje pijetla, onda tražite od Allaha, dž.š., neko dobro, a ako čujete revanje magarca onda se utječite Allahu, dž.š., od šejtana jer ga je magarac tada vidio.” (Prenose ga sastavljači Kutubus-sitte izuzev Ibnu-Madžea.)
Ovo su korisni savjeti iz kur'anskih kazivanja o mudrom Lukmanu. O njemu se prenose mnogobrojne mudrosti i pouke. Prenosi se od Ibn Ebi-Hatema, a ovaj prenosi od Kasima ibn Muhajmera da je Allohov Poslanik, a.s., rekao: „Mudri Lukman je savjetujuči svoga sina rekao: ‘O sine moj, čuvaj se prerušavanja jer je to uzrok straha u noči, a pokuđenosti u danu!'”
Za kraj, još neke Lukmanove mudrosti i savjeti. Mudri Lukman je savjetovao svome sinu: „Ne dozvoli da pjevac bude pametniji i vrijedniji od tebe. On budi u zoru, a ti spavaš”!
„Druži se sa čestitim Allahovim robovima, jer od njih ćeš uvijek imati hajra, ako ništa na njih će sići rahmet, pa će i tebe zahvatiti”! „Čuvaj se pogana društva, jer od njih ti nikad hajra nema, ako ništa može ih pogoditi kazna, pa i tebe zakačiti”!
„Ako sačuvaš dvije stvari, za ostalo se ne brini!
Sačuvaj din za vječiti povratak i dirhem za privremeni o(p)stanak”!
„O sinko moj, neka ti je na umu dvoje, a drugo dvoje ako ikako mozes zaboravi. Dvoje koje ti treba uvijek biti na umu su Allah dž.š., i smrt, a dvoje koje trebaš zaboraviti su dobrocinstvo koje si nekome ucinio i nepravda koju je tebi neko ucinio.”
„Jeo sam gorke tikvice i okusio sabur, ali nema ništa gor(čij)e od siromaštva. Ako osiromašiš ne žali se ljudima, jer ćeš se poniziti, požali se Allahu, On ima!
Ko je to od Njega tražio, a da mu nije dao, ko Ga je molio, a da mu se nije odazvao, ko Mu se požalio, a da ga nije oslobodio onoga što ga muči”?!
Lukmanov sin je pitao oca: „Koja je najbolja osobina kod covjeka?” „Vjera”, odgovori mu Lukman. „A ako se radi o dvije osobine?”; „Onda vjera i imetak”; „A ako se radi o tri osobine?”; „Onda vjera, imetak i stid”; „A ako se radi o cetiri osobine?”; „Vjera, imetak, stid i lijep ahlak.” „A ako se radi o pet osobina?”; „Vjera, imetak, stid, lijep ahlak i darezljivost.” „A ako se radi o sest osobina?”
Tada mu Lukman rece: !Sinko moj, kod koga se nadje ovih pet osobina on je istinski bogobojazan, Allah je njegov zaštitnik, a šejtan je od njega daleko.”
Ako posjeduješ ove osobine, ne brini se, mudro zakljuci on.
“Vellezine jekulune rabbena heblena min ezvadzina vezurrijatina kurrete e'ajunin vedzalna lilmuttekine imama.”- ” … Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i ucini da se cestiti na nas ugledaju! (Furkan, 74.)
