Različite Teme

I kada živa djevojčica bude sahranjena

Sura Et-Tekvir - Prestanak sjaja

Ne razumijem kako ljudi danas mogu porediti abortus sa smrtnom kaznom (u smislu zašto se protiviš abortusu ali ne i smrtnoj kazni?). Zar je to dvoje izbliza uporedivo? Zar je izvršiti smrtnu kaznu nad čovjekom koji je počinio izvjesna stravična zlodjela jednako kao ubiti novostvoreno ljudsko biće koje je tek počelo da diše i kojem je uskraćeno upoznavanje svijeta i oduzeta mu šansa da bude dobar ili loš, da čini dobro ili zlo? Zar iko ima pravo presuđivati stvorenju koje je tek u razvoju, stvorenju koje je apsolutno čišće i očuvanije od bilo koga ko mu, od ljudi, presuđuje?
Paradoks anarhističkog svijeta u kojem živimo jeste u tome da se sve više legalizuju stvari koje idu na štetu kako pojedincima tako i čitavoj zajednici pa i čovječanstvu, dok se s druge strane, zabranjuju načini očuvanja zajednice od zla i zločina nepopravljivih ljudi.
„…i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je ubijena“ (Kuran)
Neki bandit upadne u nečiju kuću, u pola bijela dana, iz čista mira izmasakrira članove porodice, pokrade, popali, poruši. I on ima pravo na život, u to se ne dira. Ubice, pedofili, silovatelji. Svi imaju više prava na život od čistog nerođenog ljudskog bića čije je srce tek počelo tiho da kuca u sigurnosti majčine utrobe. No, je li zaista toliko siguran?
Njegova majka, koja ga od početka nije željela, a koja nije poduzela nikakve korake da na vrijeme spriječi neželjeni rezultat svojih lakomislenih postupaka, ima pravo da ga osudi na smrt, jer pobogu, to je njezino tijelo. Keep your laws off my body. Right?
Super, samo problem je u tome što to dijete nije tvoje tijelo nego zasebno tijelo koje se samo, na njegovu nesreću, nalazi u tvome tijelu.
Uzmimo nama najbliže primjere. Četnički komandant naredi streljanje hiljada ljudi samo zato što pripadaju drugoj vjeri i drugom narodu. Pod njegovom komandom grade se i održavaju koncentracioni logori u kojima ljudi prolaze kroz nezamislive torture i metode mučenja i ponižavanja. Pod njegovom komandom zauzimaju se sela, pale, ruše kuće, ubijaju djeca i siluju žene i djevojčice. Nakon završetka rata, zločinac je uhapšen i sudi mu se.
U toku suđenja on ne pokazuje ni najmanje znakove pokajanja, grižnje savjesti, štaviše, izjavljuje da bi sve to ponovo učinio kad bi mogao i još vrijeđa prisutne žrtve i svjedoke i iskazuje nepoštovanje sudu koji njemu ništa ne znači. A što? Zato što zna da ne može biti osuđen na smrtu kaznu. On je svoje odradio i završio. Do kraja života svoje mirno doba provest će u sređenom i udobnom zatvoru uvjeren da je služio na čast svome narodu, i bez straha za svoj život i svoju budućnost.
Da li takvi znaju da će ih veoma brzo stići smrtna kazna, pretpostavljam, barem 70% njih bi se ponašalo drugačije. Iako se neki i dalje ne bi pokajali, makar bi bili ozbiljniji i zabrinutiji u toku suđenja, pa se čak možda i lažno izvinili žrtvama, ne bi li smekšali srca sudija. Ovako, znaju da kako god se ponesu da će isto završiti, stoga, koga briga?
I dok takvi uživaju pravo na život, s druge strane takvo se pravo oduzima onima koji još nijedan grijeh nisu počinili.
Dok se ukidaju smrtne kazne i najzlobniji ljudi čitavog kontinenta dobivaju doživotne robije umjesto smrtnih kazni, i tako prolaze nedovoljno kažnjeni za najmonstruoznija zlodjela koja možemo zamisliti, i još pored toga postaju primjeri za nove generacije monstruma koji znaju da ako su njihovi prethodnici dobili samo kaznu doživotnog zatvora a nisu bili pogubljeni za zlodjela koja su počinili onda ni njihovi životi neće biti u opasnosti kada počine još stravičnije zločine što je veoma negativno za čitavo društvo, s druge strane majke ubijaju vlastitu djecu iz neopravdanih i najčešće veoma sebičnih razloga, uskraćujući im osnovno pravo na život i priliku da možda sutra budu genijalci, predsjednici, inovatori, izumitelji lijeka za karcinom ili AIDS.
52% slučajeva abortusa bilježi se kod žena mlađih od 25 godina (to upravo ukazuje na želju za odlaganjem braka i završavanjem studija, uz istovremenu seksualnu aktivnost koja onda poremeti te planove i dovede ih do odluke da pobace dijete)
64.4% abortusa čine žene koje se nikada nisu udavale (mlade djevojke) što opet ukazuje na pomenuti promašeni način života
Surah: At-Takvir ( Et-Tekvir – Prestanak- Sjaja )

Komentar ajeta:

Pod riječi: /”el-mevudetu” misli se na djevojčicu koju su u predislamskom periodu (džahilijetu) živu sahranjivali u zemlju iz mržnje prema ženskoj djeci. Ovako živa sahranjena djevojčica na Sudnjem danu bit će upitana zbog kakvog je grijeha ubijena da bi se priprijetilo njenom ubici. Ako će, dakle, biti bitan onaj kome je nanesena nepravda, kako li će biti pitan onaj ko je nasilje činio? Ibn-Abbas kaže da riječ /”suilet” znači da će tražiti da se kazni onaj ko je prolio njenu krv. Abdurrezzak od Omera ibn el-Hattaba u vezi riječima Uzvišenog: “…i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana”, … nastavak misli u sljedećem ajetu iste sure

Što više gazimo i „napredujemo“ prema budućnosti, to sve više ličimo na divljake i barbare iz necivilizovanih naroda i plemena, iz prošlosti. Predislamski arapi, prije dolaska Poslanika islama, saws, koji im je donio Poruku mira, istine, pravde, čovječnosti, civilizovanosti, spadaju pod primjer takvog jednog naroda koji je živio u blatu vlastite zaostalosti i pohlepe.
Klanjali su se kipovima koje su sami pravili, žrtvovali im životinje, krali, lagali, poturali, ubijali, mijenjali intimne partnere bez ikakvih granica, zlostavljali svoje robove, ubijali vlastitu djecu, pogotovo žensku jer su ona u njihovim vjerovanjima donosila sramotu porodici. Djevojčice su zakopavali dok su još žive bile, ili ih ubijali na drugi način.
Dolaskom islama ovakvo divljaštvo biva iskorijenjeno i uspostavlja se od Boga naređen i objašnjen sistem pravde i prava svakog čovjeka. Poslanik islama (saws) sa Porukom pravde naišao je na oštro protivljenje glavešina arapskih plemena jer takav islamski sistem nije trpio njihovo oligarhijsko uređenje u kojima su vođe plemena i njihove porodice imali sva prava koja su se, međutim, zasnivala na kršenjima prava svih ostalih ljudi.
Oni su razvili uređenje koje služi samo njihovim interesima, ugnijezdili se u takav nepravedan sistem i živjeli bez ikakvih odgovornosti ili krivice pred drugim ljudima. Zbog ovoga je čista ideja islama koja dolazi da ukloni takvu nepravdu i iskorištavanje drugih ljudi bila odbačena, baš kao što i danas islam nailazi na otpor na drugoj strani svijeta, među zapadnim stanovništvom. Islam ne trpi kamatu, eksploataciju ljudi, nepravedne ekonomske monopole i sisteme u kojima glavnu riječ imaju multikorporacije i njihovi dolari, rušenje i uništavanje porodica i prepuštanje njihove djece državi i takvom sistemu da ih odgaja i usmjeruje za svoje interese i ciljeve te da ih koristi u svojim neopravdanim ratovima itd. Islam ne trpi zločin i nepravdu, nemoral i anarhiju.
I to znaju oni koji, slično predislamskim arapima i njihovim plemenima, drže konce svih dešavanja u zapadnom svijetu. Zbog toga i propaganda protiv islama, zbog toga strah od dolaska pravde u ustaljeni nepravedni sistem. Zbog toga insistiranje na nemoralu i onome što je protivno ljudskoj prirodi i dostojanstvu. Radi lakše manipulacije masama.
„Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljaštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili.“ (Enam, 151.)
Prije su ljudi djecu ubijali zbog straha od neimaštine, a Allah kaže:
“Na Zemlji nema nijednog bića, a da ga Allah ne hrani.” (Hud, 6.)
Danas su stvari još gore. Djeci se ne oduzima život iz straha od neimaštine, nego iz sebičnih razloga tipa onih da trudnoća i odgajanje djece u tim godinama kvari planove majke koje je ona imala za budućnost, sputava je u školovanju, karijeri itd. Čisto sebični razlozi zbog kojih to dijete biva neželjeno jer nije začeto onda kada je ona bila spremna na to. Ovo je gore od opravdanja kojeg su za ubijanje djece koristila plemena koje mi danas, civilizovani ljudi, smatramo divljacima. Oni su djecu ubijali iz straha od neimaštine ili zbog poremećenih ideoloških stanovišta, a mi danas djecu ubijamo zbog toga što nam kvare planirani tok života. Ko je veći divljak?
Ukoliko dijete nije ono što majka ima na umu za taj period svog života, zašto onda na vrijeme ne misli o tome? Ili se strpi i zasnuj porodicu u kojoj će dijete biti željeno i voljeno, ili (mada islam to ne preporučuje, jer je blud strogo zabranjen iz očito logičnih razloga) barem koristi određena sredstva zaštite, jer će tako, pored počinjenog bluda, makar abortus biti izbjegnut, i time će šteta biti uveliko manja.
Djeca su poklon od Boga i imaju pravo na život, a skladan i harmoničan život pruža im upravo islam koji sugeriše sklapanje brakova na vrijeme i izbjegavanje ovakvih „greški“ koje dovode do neželjenih posljedica zbog udovoljavanja prirodnim potrebama koje ljudi imaju. Bog ih je stvorio sa određenim potrebama i dao im smjernice za skladan život i upute čega da se klone a ka čemu da streme. Svoje prohtjeve mogu udovoljavati u okvirima dozvoljenog koje stiču ulaskom u brak, te na ovaj način olakšavaju život i sebi i drugima kao i djeci koja će doći i koja će im biti poklon od Boga, a ne nuspojava njihove ludosti.
„Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku“. (Kuran)
Allah uistinu stvara savršeno i divno, Njegovim se stvaranjima čovjek za čitavog života ne može nadiviti. Način stvaranja novog ljudskog bića, Allah je opisao u Kur’anu. Moderna nauka to tek danas otkriva i potvrđuje.
„Zar nije čovjek bio kap sjemena koja se ubaci, zatim zakvačak kome On onda srazmjer odredi i skladnim mu lik učini, i onda od njega dvije vrste, muško i žensko stvori.“ (Kur’an)
“Mi smo zaista čovjeka od uzorka zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!“ (Kuran)
„Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.“ (Nahl, 78)
Postoje slučajevi u kojima je abortus po islamu opravdan. Tako Ibn Sina navodi tri takva slučaja:
● kada mala djevojčica zatrudni, a postoji bojazan da bi umrla na porođaju,
● kada u maternici majke ima izraslina koja bi uzrokovala smrt i djeteta i majke i
● kada umre dijete u utrobi majke. (Pogledaj: Ahkamul-dženin, 117.)
Nisam uspjela pronaći stav islama po pitanju abortusa nakon silovanja. Nisam sigurna da li je u tom slučaju dozvoljeno ili ne. Kako god, tema ovog posta je abortus u neopravdanim slučajevima, dakle kada je žena ili djevojka (a najčešće djevojka) zatrudnila na vlastitu odgovornost/krivicu te bez ikakvih opasnosti po vlastiti život ili život svoga djeteta, odlučila iz straha ili drugih ličnih razloga, riješiti se tog djeteta.
Postoje različite vrste abortusa; kada je fetus u ranom razvoju ili kada je već poprimio lik čovjeka; kada mu je udahnuta duša, ili dok još nije.
„Ne postoje jasne i vjerodostojne predaje koje striktno određuju vrijeme udisanja duše, međutim, ono što se zasigurno zna jeste da se duša udiše u embrij nakon što se upotpuni ljudski lik. Rekao je Uzvišeni Allah: ”Zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne…” (Prijevod značenja Es-Sedžda, 9.)“ (el-asr.com)
Ovi abortusi u kasnom stadiju razvoja su zaista stravični…
Dole postavljen jeste jedan edukativni dijagram koji prikazuje abortus nad 23 sedmice starom plodu.
Primjetite kako mu, u zadnjem koraku, glava mora biti smrskana da bi bila odstranjena..Ovo komadanje moguće je jer su njihove kosti još uvijek mekane.
“Mnogim mnogobošcima su tako isto šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!” (Enam : 137)
“Oni koji iz lakoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah podario zabranjenim smatraju, govoreći neistine o Allahu, sigurno će nastradati. Oni su zalutali i oni ne znaju šta rade.” (Enam : 140)
.
Abortus je, pored toga što je očito ubistvo ljudskog bića koje je za razliku od onih što ga ubijaju, čisto od grijeha kao melek, također štetno za pojedince ali i čitavu zajednicu. Svaki dan u svijetu se izvrši oko 115,000 abortusa a svake godine oko 42 miliona. Dakle, za jednu godinu ubije se čitavo stanovništvo jedne zemlje srednje veličine. Islam sugeriše sklapanje brakove i rađanje djeca da bi se zajednica širila i da bi ljudi bilo više.
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u rivajetu od Enesa, radijallahu ‘anhu kaže: „Ženite rotkinje, koje vam se svide, zaista ću se ja ponositi vašom brojnošću pred poslanicima na Sudnjem Danu.“ (Bilježi ga Ahmed, 3/158; i Ibn Hibban, 1228; a Šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim, El-Irva’, 6/195.)
Na kraju, ukoliko već to dijete ne žele roditelji ga se mogu odreći. Bolje je dijete roditi i dati ga na usvajanje nego ga ubijati.
„Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude.
Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva.
Niko neka se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije da trpi štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljednik je dužan sve to. A ako njih dvoje na lijep način i sporazumno odluče da dijete odbiju, to nije grijeh. A ako zaželite da djeci svojoj dojilje nađete pa, nije grijeh kada od srca ono što ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono što radite.“ (Bekare, 233.)
I na samom kraju zapitajmo se, hoće li i djeca čiji je život prekinut ljudskom intervencijom dok su još u stomaku bila, na Sudenjm danu biti također pitana zbog koje su krivice ubijena, kako se navodi u ajetu koji je naslov ovog posta a od kojeg se koža ježi.
„…i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je ubijena?“ (Kuran)
Islamski Forum
Back to top button