Fetve & Propisi

Namaz za imamom koji brzo klanja

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić

Molim Allaha da vam oprosti grijehe i da vas nagradi džennetom firdevs za vaš trud i rad za Islam.
Htio sam pitati da mi pojasnite jednu stvar u vezi džem’ata u mom mjestu.
Radi se o tome što imami u većini džamija ovog medžlisa pored mnogih novotarija, klanjaju relativno brzo.

Tako je skoro pa nemoguće biti prisutan u namazu na podne i ikinidiji.

Ne bih želio da me pogrešno razumijete, nije mi namjera da nalazim neki razlog kako nebi klanjao za njima ili da nekom solim pamet, ali znate vjerovatno kako je to sve srcu teško.

Da bi vam bliže prenio dojam spomenuću vam da jedva proučim el fatihu kad klanjam u džema’tu na podne ili ikinidij namazu (odprlike nam imam ostavlja prostor od 15 najviše 20 sekudni da proučimo ono što se uči na kijamu), a učim srednjom brzinom.

Nije mi bila jasna žurba imama, pa sam ga zamolio da malo sporije uči, barem toliko da pročitam smireno po tedžvidu el fatihu i ihlas.

Međutim, prošlo je evo već više od pola godine, a nije promjenio nimalo način kako predvodi ljude u namazu.

Čak šta više imam osjećaj da sad još brže klanja. On smatra da ga omalovažam sa ovakvim i molbama i opravdava to stanjem naroda koji bi što prije da završi namaz.

Nerijetko se desi da smo predali selam, a ja neznam ni da li sam bio ni 5 dio namaza prisutan, jer je skoro pa nemoguće biti skrušen u namazu i doživiti ga u najskromnijem smislu riječi.

A Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem kaže: “Allahov rob može obaviti namaz, a da mu od toga ne bude ništa primljeno, osim desetine, devetine, osmine, sedmine, šestine, petine, četvrtine, trećine ili polovine.” (Ahmed).

I želim uz ovo nadovezati još nešto, desi se nekad da taj glavni imam nije kod kuće pa ga mjenja neko, nekad se desi da istupi da predvodi ljude u džemat osoba koja nezna učiti Kur’an, jer ne poznaje arapsko pismo, nego samo zna transkripciju Kur’anskog teksta na latinicu, i naravno griješi mnogo u izgovoru.

Da li je namaz ispravan iza te osobe ako se uzme u obzir da ja znam Kur’an učiti na arapski i po tedžvidu, ali oni ne žele meni dopustiti da ih predvodim u namazu, jer je za njih “najveći grijeh” što ih ne slijedim u njihovim novotarijama ?

Srcu je to jako teško ovo tragikomično stanje, to svako zna koje bio u takvim i sličnim situacijama.

Allah mi je svjedok da ovo što vam pišem je iz straha za moj namaz, a vi znate da je to prvo za šta će se pitati na Sudnjem Danu.

Bojim se da me šejtan vremenom navede na to da budem ravnodušan prema ovoj i drugim neozbiljnostima koje su mi svakodnevnica.

Molim vas dajte mi nasihat kako da postupam, Allah vas nagradio?

ODGOVOR:

We alejke selam we rahmetullahi we berekatuhu:

Hvala Allahu, azze ve dželle, na svim blagodatima kojima nas je počastio, a nema sumnje da je jedna od velikih blagodati, blagodat Islama i okupljanja muslimana u mesdžidima koje su Allahove kuće na Zemlji.

Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je odmah po činjenju Hidžre, odnosno dok je još bio u putu ka Jesribu (današnjoj Medini) u mjestu Kuba sagradio mesdžid da bude polazno mjesto i mjesto iz koga muslimani kreću na svaku važnu odluku.

Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike do Sudnjeg dana.

Na samom početku želim da kažem: Da te Allah nagradi dragi brate na tvojoj brizi za ovako važno i bitno pitanje u svakom vremenu, a posebno u današnjem vremenu kada su se razilasci muslimana povećali, kada se je novotarija raširila, kada su imami (predvodnici u namazu) postali ološ i ljudi koji žive od vjere a ne za vjere (čast izuzecima koji su manjina).

Stoga, da bi se ovo pitanje pojasnio mora da se prethodno pojasni nekoliko stvari koje su polazne tačke da bi na kraju za cilj imali rezultat i odgovor na konkretno vaše pitanje.

Islamski učenjaci kada govore o namazu za imamom odnosno o namazu u džematu, spomenuli su također i mes’elu (pitanje) obavljanja namaza za imamom (imamima) koji broz klanjaju, tako između ostalog kažu: Da se namaz ne ostavlja iza imama sve dok čovjek može da obavi Vadžibe (Farzove) namaza kao što su: smirenost u namazu, učenje dove na ruku’u ili sedždi, učenje Etehijatu na prvom sjedenju, izgovor Tekbira…

Prenosi Ibn Hazm, rahmetullahi alejhi, u svojoj knjizi “El-Mualla” (4/301) od Ibn Džurejdža, rahmetullahi alejhi, da je pitao učenjaka Ata’, rahmetullahi alejhi: “Imam ne upotpunjuje namaz, hoću li ostaviti namaz za njim?”, a on mu je odgovorio: “Ne, klanjaj za njim, upotpuni što možeš od namaza, klanjanje u džematu je meni draže. Pa ako podigne glavu sa ruku’a i neupotpuni reka’at ti ga upotpuni, a ako podigne glavu sa sedžde i ne upotpuni sedždu ti je upotpuni…”

Naravno, ovde se podrazumijeva da imam dođe (uradi) u namazu sa najmanjim čime se upotpunjava Vadžib (Farz) kao recimo da na ruku’u izgovori jednom propisanu dovu ili pak na sedždi – što predstavlja najmanji vid onoga što je obavezan klanjač da kaže (prouči) na tim mjestima u namazu.

Također, kaže šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, u svojoj knjizi “Eš-Šerhul El-mumti’a” (4/451): “Ako imam mesdžida brzo klanja tako da čovjek ne može izvršiti Vadžib (od Vadžiba ili Farzova namaza) on ima opravdanje da ostavi klanjanje u džematu u tom mesdžidu.

Međutim, ako ima neki drugi mesdžid u kome se klanja po Sunnetu u džematu, njemu je Vadžib (obaveza) da klanja u drugom mesdžidu”.

Prema tome, učenjaci su govorili o tome da je opravdano ostavljanje klanjanja u džematu za onim ko brzo klanja ako se zbog tog brzog klanjanja ne mogu ispuniti Vadžibi (čitaj Farzovi) namaza.

A što se tiče klanjanja za imamom koji brzo klanja tako da se ne mogu obaviti Ruknovi namaza, poput: Učenja Fatihe, stojanja u namazu, ruku’a, ispravljanja nakon ruku’a, sedžde, ispravljanja između dvije sedžde i smirivanja na svim spomenutim mejstima i tome slično, onda nema sumnje da je opravdano ostaviti klanjanje u džematu za imamom koji zbog brzine ne ostavi dovoljno vremena da se izvrši neki Rukn (stub) namaza.

Opravdanost ostavljanja klanjanja za takvim imamom se vraća na to da bez Rukna namaza nema niti samog namaza, baš kao što bez temelja nema niti kuće.

Nakon, ovoga izloženog neminovno se nameće pitanje koje bi glasilo, kako će čovjek znati koje vrijeme mu je potrebno da bi obavio neki Vadžib namaza?

Odgovor na ovo kratko pitanje biva da se ta stvar vraća na samog klanjača, odnosno na njegov emanet i pravednost, te stoga svaki insan treba da zna odgovor na ovo pitanje, s tim da obrati pažnju da tokom toga vremena ne može sebi dati vrijeme više nego li što treba samom džematu, dakle postoje određeni ljudi koji imaju Vesvese (Šejtanska uznemiravanja i došaptavanja) te on sam kada bi ostao čitav dan na namazu ne bi proučio Fatihu ili bi posumnjao da li ju je proučio, nego naprotiv on će da uzme vrijeme koliko mu je potrebno da bi izvršio i klanjao namaz po propisima i Sunnetu (a ako bi se desilo da imam požuri onda treba da gleda da ima najmanji vid onoga što je potrebno da čovjek prouči kako bi mu bio namaz ispravan).

Stalna Komisija za Fteve u Saudiskoj Arabiji upitanja je slično pitanje koje mi postavljeno, pa su kazali kao odgovor: “Jedan od Ruknova – Farzova namaza, je potpuna smirenost na ruku’u, kijamu nakon obavljenog ruku’a, sedždi, između dvije sedžde. Onaj ko se potpuno ne smiri prilikom obavljanja ovih ruknova, njegov namaz nije validan, a samim tim nije ni validan namaz onih koji klanjaju za njim.

Obaveza je onima koji su to primijetili da mu ukažu na to, ako prihvati – hvala Allahu, a ako ne prihvati, obaveza je ne klanjati za njim, i njegov slučaj prijaviti odgovornoj instituciji, shodno mogućnosti, kako bi se zamijenila ta osoba sa osobom koja zna propise namaza. (Fetve Stalne komisije KSA: Fetva broj 1433, 7 tom, strana 90).”

Dakle, prethodnim (izloženim) stvarima biva vam cijenjeni brate jasan odgovor na prvi dio postavljenog pitanja.

Kada je riječ o učenju Fatihe u namazu, odnosno drugom dijelu pitanja, odgovor biva sljedeći:

Kada je u pitanju učenje Fatihe u namazu (ispravnost njenog učenja i samo učenje Fatihe) islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:

PRVO MIŠLJENJE:

Stav učenjaka tri mezheba (Malikija, Šafija i Hanbelija) da je učenje Fatihe u namazu Rukn (temelj) od ruknova namaz bez čijeg učenja namaz nije ispravan, svejedno bio to farz namaz, ili nafila i svejedno bilo to u namazima u kojima se Fatiha uči naglas ili u sebi.

Malikije i Hanabile su na stavu da je učenje Fatihe Rukn u namazu imamu i onom ko klanja sam van džemata a nije rukn Muktediji (osobi koja klanja u džematu).

Dok je kod Šafiksog mezheba Rukn svima, tj. Imamu, onima koji klanjaju u džematu tj. muktediji.

Oni svoj stav dokazuju hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ubadeta Ibn Samita, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza onome ko ne prouči Fatihatel-Kitab (tj.Fatihu)”.

DRUGO MIŠLJENJE:

Stav Hanefijskog mezheba je, učenje Fatihe je jedan od Vadžiba namaza a ne Rukn namaza bez kojeg namaz nije ispravan.

A Rukn namaz bez kojeg kod njih namaz nije ispravan je učenje ajeta iz Kur’ana.

Ovo dokazuju sa riječima Allah Uzvišenog: “Učite ono što vam je lahko od Kur’ana” (Prijevod značenja sura El-Muzemmil, ajet broj 20).

Valjanost namaza za imamom koji pogrešno uči Fatihu (ili nešto iz Kur’ana kod hanefija) zavisi od vrste greške.

Naime, greška imama (ili onoga koji klanja van džemata) u učenju Kur’ana može biti u sljedećem:

– greška u herekatima (vokalima) riječi, poput toga da umjesto Kesre kaže Fethu ili Dammu,

– greška u harfovima (slovima), poput toga da umjesto harfa DAL kaže ZAL,

– greška u riječima, poput toga da umjesto riječi “Innellahe azizun hakim” kaže “Innellahe azizun alim”,

– greška u ajetima, poput toga da dođe sa ajetom iz neke druge sure koji je sličan onome koji uči.

S tim da podjela greške u učenju Kur’ana u namazu, a koja utiče na propis ispravnosti i valjanosti namaza imama, muktedija ili onoga koji klanja van džemata, je podjela greške sa kojom se mijenja ili ne mijenja značenje ajeta.

Primjeri grešaka učenja Fatihe pri čemu se mijenja značenje:

– da umjesto “ihdina” prouči “ehdina”, prvo znači “uputi nas” a drugo “daj nam hediju (poklon)”,

– da umjesto “en’amte alejhim” prouči “en’amtu alejhim” ili “en’amti alejhim”, prvo (ispravno) učenje znači “kojima si Ti svoju milost darovao”, a druga dva pogrešna znače “kojima sam ja svoju milost darovao” i “kojima je ona svoju milost darovala”.

– da umjesto “ijjake n’abudu” prouči “ijjaki n’abudu”, prvo znači “samo Tebe obožavamo”, a drugo “samo tebe (gdje se odnosi na ženski rod) obožavamo”, itd.

Primjeri grešaka učenja Fatihe pri čemu se ne mijenja značenje:

– da umjesto “n’abudu” prouči “n’abude”, pri čemu značenje nije promijenjeno,

– da umjesto “neste’inu” prouči “neste’ine”,

– da umjesto “siratal” prouči “ziratal”, ili “siratallezine” prouči “ziratallezine”, a ovo je drugo učenje po jednom od deset mutevatir kiraeta,

– da umjesto “en’amte ‘alejhim” prouči “en’amte ‘alejhum”, a ovo je takođe drugo učenje po jednom od deset mutevatir kiraeta,

– da umjesto “rabbil ‘alemin” prouči “rabbul ‘alemin”, pri čemu znnačenje nije promijenjeno, itd.

Znači, da bi se utvrdilo kojom greškom se mijenja značenje a kojom ne mijenja to se mora posebno ispitati i utvrditi od strane onih koji znaju arapski, tefsir i kiraete.

Učenjaci četiri mezheba od hanefija, malikija, šafija i hanabila, a i šire poput Ibn Hazma, Ibn Tejmije i ostalih, skoro da su složni, osim u nekim pojedinim detaljima, na stavu da nije ispravan namaz imamu (a niti muktedijama za njim) koji pravi grešku u učenju Fatihe (ili učenju nečeg iz Kur’ana kod hanefija), grešku koja mijenja značenje ajeta ili riječi iz Fatihe, a ako ta greška ne mijenja značenje riječi ili ajeta u Fatihi onda su imamet i namaz ispravni svima.

S tim da pogrešno učenje imama i valjanost njegovog imameta i namaza muktedija ovisi od samog stanja imama. Ta stanja mogu imati četiri oblika.

Prvi: da imam ciljano i namjerno pogrešno uči Fatihu, u tom slučaju namaz imama i muktedija (ako znaju njegovo stanje) je batil, jer je došao u namazu sa stranom riječju čime je pokvario sebi i drugima namaz.

Drugi: da imam nenamjernom greškom, iz zaborava i slično, pogrešno prouči nešto iz Fatihe, u tom slučaju ispravan je namaz i imamu i muktedijama.

Treći: da imam stalno pravi grešku pri učenju Fatihe, s tim da ta greška ne mijenja značenje riječi ili ajeta, u tom slučaju ispravan je namaz i imamu i muktedijama.

Četvrti: da imam stalno pravi grešku pri učenju Fatihe, s tim da ta greška mijenja značenje riječi ili ajeta, u tom slučaju gleda se u stanje imama:

Prvo stanje: Ako je od onih osoba koje nisu u stanju da nauče ispravno učenje Fatihe (tj. onih spornih dijelova sa kojima se mijenja značenje) nakon što je pokušao i uložio truda da nauči ispravno, onda je u tom slučaju ispravan namaz i imamu i muktedijama. S tim da je poželjno da se za imama postavi onaj ko ipravno uči.

Dokazi da je u ovom slučaju ispravan namaz njemu i muktedijama su sljedeći argumenti:

Riječi Uzvišenog: “Allah nikoga ne optrećuje preko njegovih mogućnosti” (El-Bekare, 286).

Riječi Uzvišenog: “Bojte se Allaha koliko možete” (Et-Tegabun, 16).

Hadis mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “A kada vam nešto naredim uradite to koliko možete”.

A onaj imam koji pravi grešku pri učenju Fatihe sa kojom se mijenja značenje zato što nije u mogućnosti da nauči bolje i ispravnije njega Uzvišeni ne optrećuje preko njegovih mogućnosti i on je došao sa onim što se traži od njega.

Takođe, opće prihvaćeno pravilo u ovom poglavlju je “Onaj kome je njegov namaz ispravan ispravan je i njegov imamet”.

Drugo stanje: Ako je od onih osoba koje su u stanju da nauče ispravno u tome što griješe ali neće ili ne ulažu truda da to poprave, onda je i njemu i muktedijama namaz neispravan.

A dokaz da nije ispravan je to što sa takvim učenjem on dođe sa riječima (ili riječju) koje nisu Kur’an nego obični ljudski govor ili čak ni to, a nema razilaženja među učenjacima da namjerni obični ljudski govor unutar namaza kvari namaz.[1]

UČENJE FATIHE U NAMAZU – RUKN ILI VADŽIB?

Oko učenja Fatihe u namazu učenjaci četiri mezheba imaju podijeljno mišljenje.

Učenjaci tri mezheba su na stavu da je učenje Fatihe u namazu rukn (temelj) od ruknova namaz bez čijeg učenja namaz nije ispravan, svejedno bio to farz namaz, ili nafila i svejedno bilo to u namazima u kojima se Fatiha uči naglas ili u sebi.

Malikije i Hanabile su na stavu da je učenje Fatihe Rukn u namazu imamu i onom ko klanja sam van džemata a nije rukn muktediji (ko klanja u džematu).

Dok je kod Šafija rukn svima, tj. i muktediji.

Oni svoj stav dokazuju hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ubadeta ibn Samita, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza onome ko ne prouči Fatihatel-kitab (tj.Fatihu)”.

Dok Hanefije smatraju da je učenje Fatihe jedan od Vadžiba namaza a ne rukn namaza bez kojeg namaz nije ispravan.

A rukn namaz bez kojeg kod njih namaz nije ispravan je učenje ajeta iz Kur’ana. Ovo dokazuju sa riječima

Uzvišenog: “Učite ono što vam je lahko od Kur’ana” (El-Muzemmil, 20).

Pod ajet iz Kur’ana se podrazumijeva kod Ebu Hanife nešto iz Kur’ana a najmanje od toga je (teoretski gledano) šest harfova, poput riječi Uzvišenog: “Lem jelid” (El-Ihlas, 3). Dok Ebu Jusuf i Muhammed ibn Hasen Eš-Šejbani smatraju da je najmanje što se uči iz Kur’ana a sa čim je namaz ispravan tri kratka ajeta ili jedan dugi ajet.

Prije nego što navedem mišljenje koja ja preferiram, smatram da je neophodno napomenuti, kao što to čine mnogi učenjaci kada govore o ovom pitanju, da je ovo samo jedno u dugom nizu pitanja u kojem su učenjaci zauzeli različite stavove, i onaj ko bude prakticirao jedno od dva spomenuta mišljenja – bez obzira koje bilo, ni u kom slučaju ne znači da je slabiji ili bolji musliman od onoga koji preferira suprotno mišljenje.

Odabir jednog od dva spomenuta mišljenja nikako ne smije biti razlogom razilaženja muslimana, prezira i netrpeljivosti.

Oba mišljenja su jaka, imaju dokaze kojima potvrđuju svoj stav, zato nema smetnje da čovjek odabere jedno od ova dva spomenuta mišljenja, za koje smatra da je jače, i da postupa po njemu.

Ja lično smatram da je obaveza proučiti Fatihu u svim namazima osim u namazima u kojima imam uči naglas.

Ovo se odnosi samo na prva dva rekata namaza u kojima imam uči naglas, dok je učenje Fatihe obaveza i u tim namazima na trećem ili četvrtom rekatu (kada su u pitanju akšam i jacija).

Ovaj stav odabrao je veliki broj učenjaka: Malik, Zuhri, Sevri, Ishak, ashabu-r’aj (Hanefije), i na kraju, to je odabir šejhu-l-Islama Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, kao i veliki broj učenjaka današnjeg doba.

Islamski Forum
Back to top button