Razne Predaje

Rasprava i događaji na Dvoru

Kazivanje o Musu, a.s. životu i poslanstvu

Unatoč izuzetnim događajima i očitim mudžizama, Faraon i oni iz njegove blizine su se opirali Musau, a.s. Zbog svoje oholosti i svojeglavosti ustrajavali su u nevjerovanju i isticali kako je čarolija ono što su vidjeli, a da je Musa čarobnjak. Štaviše, da bi zastrašili Musaa i njegove pristalice, počeli su kovati nove planove, provoditi razne presije i torture na njima:

Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Našim i dokazom jasnim Faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: “Čarobnjak i lažov!” A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: “Ubijajte opet mušku djecu onih koji vjeruju u ono što on govori, a ostavljajte u životu njihovu žensku djecu!” – Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna. “Pustite vi meni” – reče Faraon – “da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmjeni ili da u zemlji nered ne izazove.” Musa reče: “Molim Gospodara svoga i Gospodara vašega da me zaštiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome će se račun polagati!” (Al-Mu’min, 23-27)

Faraon je imao namjeru ubistvom ukloniti Musaa. Nije htio da se naruše njegove koristi. Ako Musa, a.s., ojača, onda on neće moći vladati narodom kako želi. Iz tog razloga, optužujući ga za izazivanje nereda, Musaovo ubistvo je nastojao prikazati opravdanim. Ovaj put se, međutim, pojavljuje jedna osoba iz Faraonove porodice, koje se stavila na stranu Musaa i suprotstavila Faraonovoj tiranji:

A jedan čovjek, vjernik, iz porodice Faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: “Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ‘Gospodar moj je Allah!’, onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam prijeti, jer Allah neće ukazati na Pravi Put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.

O, narode moj, danas vama priprada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko će nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?” A Faraon reče: “Savjetujem vam samo ono što mislim, a na Pravi Put ću vas samo ja izvesti.”

A onda onaj vjernik reče: “O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono što je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili, kao što je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

O, narode moj, plašim se šta će biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali, na Dan kada budete uzmičući bježali, kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti.
Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: ‘Allah više neće poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja, one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika. – Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog.” (Al-Mu’min, 28-35)

To su neke vijesti koje ti o gradovima kazujemo; neki od njih još postoje, a neki su sa zemljom sravnjeni. (Hud: 100)

Ovo upozorenje vjernika sa dvora nije previše utjecalo na Faraona, čije je srce bilo oslijepljeno ohološću i samovoljom. A da bi ove riječi bile bez utjecaja i na okolinu, on je ovog muslimana, koji je upozoravao i njega i cijeli egipatski narod, nastojao podvrgnuti ismijavanju. Okrećući se svome pomoćniku Hamanu, na jedan podrugljiv način je od njega zatražio da mu sagradi jedan visok toranj:
“O, Hamane,” – reče Faraon – “sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac.” i eto tako su se Faraonu njegova ružna djela učinila lijepim i on je bio odvraćen od Pravog Puta, a lukavstvo Faraonovo se završilo na njegovu štetu. (Al-Mu’min, 36-37)

Naredbom za izgradnju aktulanog tornja, koju je izdao Hamanu, Faraon je, na jedan podrugljiv način, samo nastojao ostvariti prestiž. Činjenicu, na koju ga je pozivao Musa, a.s., odnosno Allahovo postojanje i jednoću on nije uspijevao poimati. Mislio je da je Allah, dž. š., na nebu, a znao je da se gore ništa neće pronaći kada se popne i pogleda; tako će, kao, na jedan podrugljiv način Musaa načiniti lašcem.

A osoba, koje je tajno primila vjeru, a bila od Faraonove porodice, naspram ovog Faraonovog manira, počela im je otvoreno objašnjavati postojanje Allaha, dž. š., i Ahireta. Upozorio ih je azabom, tražio da povjeruju u istinu koju im govori i da ga slijede:

I onda onaj vjernik reče: “O, narode moj, ugledajte se u mene, ja ću vam na Pravi Put ukazati!

O, narode moj, život na ovome svijetu samo je prolazno uživanje, a onaj svijet je, zaista, Kuća vječna.

Ko učini zlo, bit će prema njemu kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je – u Džennet će; u njemu će imati u obilju svega, bez računa.

O, narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta.

Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate neće nikome ni na ovome ni na onome svijetu odazvati i da ćemo se Allahu vratiti i da će mnogobošci stanovnici u ognju biti.

Tada ćete se sigurno mojih riječi sjetiti! A ja Allahu prepuštam svoj slučaj; Allah, uistinu, robove svoje vidi.”

I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a Faraonove ljude zla kob zadesi. (Al-Mu’min, 38-45)

Farao i njegovi bližnji su svoje uši zatvorili i na upozorenja ovog čestitog vjernika koji je bio od njih. A odgovor na njihov despotizam i nevjerovanje, unatoč tolikih dokaza, bit će patnje nesnosne.
Riječ “Haman, Koja Se Nalazi u Kur’anu, Spominje Se i u Steroegipatskim Natpisima

Neki od kur’asnkih podataka o starom Egiptu potvrđuju i povijesna saznanja, koja su do skore prošlosti bila tajnovita. Ova saznanja nam, isto tako, pokazuju da se svaka kur’anska riječ koristi prema jednoj određenoj mudrosti.

Jedna od osoba koja se u Kur’anu spominje zajedno sa Faraonom je i ”Haman”. Haman se u 6 različitih ajeta spominje kao jedan od Faraonu najbliskijih ljudi.

Suprotno tome, u Tevratu, u poglavlju koji govori o životu Musaa, a.s., Hamanovo ime se uopće ne spominje. Međutim, u potonjim poglavljima Starog zavjeta se Haman spominje kao pomoćnik babilonskog kralja, koji je živio oko 1100 godina nakon Musaa, a.s., i koji je zlostavljao jevreje.

Eto, poneki nemuslimani, koji se usuđuju ustvrditi kako je Muhammed, a.s., napisao Kur’an po ugledu na Tevrat i Indžil, iznose paralogizam poput toga da je, navodno, Pejgamber u Kur’an pogrešno unio određena pitanja, o kojima se govori u ovim svetim Knjigama.

Pojam ”Haman” bio je nepoznat sve do XIX stoljeća, do odgonetanja staroegipatskih hijeroglifa. Dešifriranjem hijeroglifa, ustanovljeno je da je Haman bio bliski Faraonov pomoćnik i ”starješina radnika na kamenolomu”. Moment na koji treba obratiti pažnju je to da se Haman spominje i u Kur’anu, , kao čovjek pod komandom Faraona, koji je rukovodio građevinskim poslovima. Kur’an, dakle, iznosi jedno saznanje, koje je u vrijeme njegove objave bilo nedostupno bilo kome.

Međutim, da je ova tvrdnja potpuno neutemeljena ispostavilo se dešifriranjem hijero-glifa, prije oko 200 godina, i otkrivanjem imena ”Haman” u staroegipatskim natpisima.

Do tada su bili nečitljivi natpisi i epitafi napisani staroegipatskim jezikom. Staroegipatski jezik je bio ideografskog (pojmovnog) pisma zvanog hijeroglifi i vijekovima je bio u opticaju. Međutim, širenjem kršćanstva (II i III stoljeća n.e.) i kulturnim utjecajem, Egipat je, poput vjere, zaboravio i svoj jezik; korištenje hijeroglifa je bilo smanjeno, da bi se, nakon izvjesnog vremena, i totalno izbacilo iz upotrebe. Jedan natpis iz 394. godine n.e. je posljednji poznati natpis ispisan hijeroglifima. Nakon toga se gubi trag ovom jeziku, a nije ostao niko ko ga je mogao čitati. Sve do prije otprilike 200 godina…

Staroegipatski hijeroglifi dešifrirani su 1799. g. pronalaskom jednog natpisa nazvanog Rosetta Stone, koji datira od 196. godine p.n.e. Karakteristika te ploče je što je bila ispisana trima različitim pismima: hijeroglifima, demotskim (poznato i kao hijeratsko pismo, staroegipatsko svećeničko pismo nastalo iz hijeroglifa – op. prev.) i grčkim pismom. Uz pomoć grčkog nastojao se odgonetnuti i staroegipatski tekst sa ploče. Dešifriranje cijele ploče upotpunjeno je od strane jednog Francuza po imenu Jean-Franćoise Champollion. Tako je rasvijetljen jedan zaboravljeni jezik i povijest ispisana tim jezikom. Zahvaljujući tome, saznalo se mnogo toga o staroegipatskoj civilizaciji, njihovoj vjeri i socijalnom životu.

Odgonetanjem hijeroglifa došlo se do još jednog saznanja koje je u vezi sa našom temom: ime ”Haman” se doista spominje na staroegipatskim natpisima. Ovo ime se spominje na jednom spomeniku koji se nalazi u bečkom muzeju Hof. u istom natpisu se ističe i Hamanova bliskost Faraonu (Walter Wreszinski, Aegyptische Inschriften aus dem K.K. Hof Museum in Wien, 1906, J C Hinrichs’ sche Buchhandlung).

A u rječniku ”Ličnosti iz Novog kraljevstva”, načinjenom pozivanjem na sve natpise, o Hamanu se govori kao o ”starješini radnika na kamenolomu” (Hermann Ranke, Die Ägyptischen Personennamen, Verzeichnis der Namen, Verlag Von J J Augustin in Glückstadt, Band I,1935, Band II, 1952).

Rezultat do koga se došlo iznosi jednu veoma bitnu činjenicu. Suprotno tvrdnjama onih koji se suprotstavljaju Kur’anu, Haman je, baš kao što se to spominje u Kur’anu, bio čovjek koji je, u vrijeme Musaa, živio u Egiptu i bio je, baš kako Kur’an ističe, osoba bliska Faraonu i vezan za poslove gradnje.

Upravo kur’anski ajet, u kome se prenosi Faraonovo traženje od Hamana da mu sagradi toranj, u potpunom je, dakle, skladu sa ovim arheološkim otkrićem:

Kazivanje o Musu, a.s. životu i poslanstvu
Kazivanje o Musu, a.s. životu i poslanstvu

Sura El-Kasas – Kazivanje

O velikaši”, reče Faraon, “ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac.

وَقَالَ فِرْعَوْنُ يَا أَيُّهَا الْمَلَأُ مَا عَلِمْتُ لَكُمْ مِنْ إِلَٰهٍ غَيْرِي فَأَوْقِدْ لِي يَا هَامَانُ عَلَى الطِّينِ فَاجْعَلْ لِي صَرْحًا لَعَلِّي أَطَّلِعُ إِلَىٰ إِلَٰهِ مُوسَىٰ وَإِنِّي لَأَظُنُّهُ مِنَ الْكَاذِبِينَ

Kratki Komentar ajeta:

Uzvišeni kazuje o Faraonovom nevjerstvu, nasilništvu i izmišljotinama kada za sebe, drznika, tvrdi da je bog, neka ga Allah, dž.š., prokune. Njegov narod ga je uslijed ograničenosti razuma i slabe pronicljivosti priznao takvim. Zbog toga je on rekao:

“O velikaši, ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene”, tj. dozivao ih je glasno, jasno im govoreči, te su mu se odazvali: “čujemo i pokoravamo se!” Zbog toga ga je Uzvišeni Allah kaznio i učinio ga poukom drugima na dunjaluku i na ahiretu. Faraon se tako sučelio i sa Musaaom el-Kelimom govoreči mu:

“Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ču te u tamnicu baciti” (26:29), i rekao je:

“a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu”, tj. naredio je Harunu da pravi za njega pečene opeke za gradnju visokog tornja, pa ga je izgradio i nije bilo na ovome svijetu zgrade veče od toga tornja. Želio je da pokaže svojim podanicima da smatra lažnim ono što tvrdi Musa, koji poziva ih drugom bogu mimo Faraona, pa je zbog toga rekao:

“ja mislim da je on, zaista, lažac!”, tj. kada kaže da postoji drugi bog osim Faraona.

Islamski Forum
Back to top button