Vrijeme u kojem se nalazimo i svaki dan prolazimo kroz njega kao u gustu maglu, je vrijeme velikih iskušenja i smutnji, vrijeme u kojem je pridržavanje vjere i vjerskih propisa postalo „zločinom“, dok se grijeh, nemoral i razvrat veličaju i uzdižu do te mjere da se čak o njima ne smije ni govoriti, jer, budeš li o tome govorio slijedi ti kojekakvo etiketiranje na vjerskoj bazi, ukor, pa čak i sankcioniranje.
Na samom početku, da vidimo šta znači arapski izraz „fitnetun“. Izraz “fitnetun” – je mnogostrukoga značenja, a isto tako i glagol “fetene, jeftinu”. Množina od “fitnetun” je: “fitenun”. Korijen toga izraza znači: kušnja, iskušenje, proba. Iz toga osnovnog značenja proizašla su još značenja: smutnja, pobuna, nered, metež, zavođenje na pogrešno vjerovanje, shvatanje, zavođenje na blud, itd.
Dobro poslušajmo poruke jednog hadisa, a koji govori o vremenu smutnje i fitneluka. Alija, r.a., prenosi i kaže: ”Čuo sam kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: -Pripazite se, dopašćete smutnje! – Rekoh: A šta je izlaz iz nje, Allahov Poslaniče? – On odgovori: – Allahovi propisi, Kur’an. U njemu su vijesti o onome što je bilo prije vas, o onome što će doći poslije vas i zakon za vas. Kur’an, to je odlučna riječ, rastavljač istine od laži, a nije lakrdija. Ko ga iz oholosti i uobraženosti, ostavi, Allah će ga takvog upropastiti, a ko traži uputu izvan Kur’ana, Allah će ga takvog u zabludi ostaviti. Kur’an je čvrsto Allahovo uže. On je opomena mudra. On je ispravni put. Ne navodi na strasti… (Hadis bilježi Tirmizi)
Doista je ovo vrijeme smutnji. Danas može svaki od nas da bude optužen da je terorista samo zbog razloga što redovno klanja ili mu je žena pokrivena ili što se bori za istinom ili što često dolazi u džamiju. Možda je to razlog što su se neki prepali pa ne dolaze u džamije, čak do te mjere da se neki i stide svog islamskog vjerskog identiteta. Međutim, pravi vjernik ostaje čvrst na iskušenjima, jer on ima izlaz iz ovakvih situacija, a tom izlazu i rješenju ga nije podučio niko drugi do li naš Poslanik, s.a.v.s., rekavši mu da spas traži u Kur’anu i Allahovim propisima te njegovom Sunnetu. Da ih se drži, praktikuje i ne zapostavlja, jer onog momenta kada se zanemari Allahov zakon ostaje se bez upute, vodilja i bez orjentira.
Allah nas je u Kur’anu obavijestio o narodima koji su bili prije nas, naveo je primjere velikih i moćnih naroda, naveo nam je primjer prijašnjih vladara, kraljeva, faraona i dr. Imali su moć, uticaj i vlast, ali ih je Allah smijenio i tu vlast drugima dao. U Kur’anu nas Allah obavještava o događajima koji će se desiti, a koji će ujedno predstavljati i dolazak Velikog Dana (Kijametskog Dana).
Niko ih neće moći spriječiti.
Pojaviće se mnogobrojni i zločest narod Je’džudž i Me’džudž; sunce će izići sa zapada a zalaziti će na istoku; pojavit će se čudesna životinja iz zemlje, koja će govoriti ljudima; doći će Dedžal – jedno od najvećih ljudskih iskušenja; pojavit će se Isa, a.s., slomit će križ i ubit će Dedžala; pojavit će se obećani Mehdija te će se ponovno zavladati mir i spokoj na dunjaluku Allahovom Voljom; židovi će biti uništeni u bici na Armagedonu. Draga braćo i sestre u dinu, još su nam jedino ovi veliki predznaci Sudnjega Dana ne pojavljeni ostali, no, kako stvari stoje, nije daleko i njihovo pojavljivanje.
Doista je ovo vrijeme u kojem se istina miješa sa laži, tako da čovjek veoma teško može razlučiti gdje je istina, a gdje počinje laž. Oni koji ne budu čitali Kur’an niti ga budu slijedili ostaće bez orjentira i vjerovat će u svaku propagandu smatrajući je istinom, pa makar ona bila izrečena od njima „pouzdanih“ ljudi. Kako da znamo šta je istina a šta laž?
Znat ćemo samo onda ako se budemo povratili Kur’anu i ako budemo vodili računa o njegovim propisima. Mi smo se danas puno udaljili od Kur’ana, Allahove, dž.š., objave i udaljili smo se Sunneta Njegova Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., pa i nije čudno što su nas okružila sva ova iskušenja u kojima se nalazimo danas.
Allah za svoju Plemenitu Knjigu kaže: ”Ova Knjiga u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali”. (El-Bekare, 2) Ili u drugom ajetu kaže: ”Kur’an je doista govor koji rastavlja istinu od neistine, lakrdija nikakva on nije”. (Et-Tarik, 13-14)
Ibn Mes’ud, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ti živiš u vremenu u kojem ima mnogo ljudi koji razumiju propise Kur’ana, a malo ih je koji ga čitaju. Mnogo ljudi živi po Kur’anu, i čuvaju njegove propise, a malo ih je koji vode računa o njegovim slovima. Ima malo prosjaka, a mnogo onih koji dijele. Ljudi mnogo ostaju u namazu, a vrlo malo razgovaraju. Rade više nego govore. A doći će vrijeme kada će biti malo onih koji razumiju Kur’an, a mnogo onih koji ga čitaju. Tada će se gaziti propisi Kur’ana, a vodiće se računa o njegovim slovima.
Biće mnogo prosjaka, a malo onih koji dijele. Trošit će se mnogo vremena u razgovoru, a malo u molitvi. Malo će se raditi, a mnogo udovoljavati svojim strastima”. (Hadis bilježi imam Malik u svojoj zbirci hadisa “El-Muvetta”)
Da li je već došlo to vrijeme o kojem je Resulullah, s.a.v.s, govorio Ibn Mes’udu? Gledajući na naše današnje stanje vidjet ćemo da je to vrijeme već nastupilo. Koliko se samo malo čita Kur’an? Koliko ima onih koji ga ne razumiju i ne trude se da ga razumiju? Danas, nažalost, ima i ljudi koji Kur’an uzimaju samo kao „trgovačku robu“ ili pak „zaradu“.
Danas imamo Kur’ana pisanim zlatnim slovima, na najskupljim papirima, u najljepšoj štampi, u raznim dekoracijama. Spolja izgledaju tako lijepo i privlačno, ali nažalost malo se vodi računa o onome što Kur’an u sebi nosi. Malo se vodi računa o njegovim ajetima. Kur’anski propisi se olahko gaze, ljudi žive daleko od Kur’ana i misle da vode ispravan način života. Tako mi Allaha, jedan musliman niti smije niti može da živi bez Kur’ana, jer bez Kur’ana će zalutati, izgubiti se, otuđiti i neće znati da razluči istinu od laži.
Imam Muslim u svom Sahihu bilježi hadis kojeg prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne uveća Heredž.” Prisutni upitaše: Sta je to Heredž o Allahov Poslaniče? Poslanik, a.s., odgovori: “Ubistva, ubistva.”
U Buharijevoj predaji, od Abdullaha b. Mes’uda, r.a., se navodi sljedeće: “Pred sam Sudnji dan doći će dani Heredža; u njima će nestati znanja a pojavit će se neznanje.” Ebu Musa kaže: A Heredž znači ubistvo na abesinskom jeziku.”
Također, Buharija bilježi hadis u kojem se kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Zaista pred Čas su (takvi) dani (da) će se podignuti u njima (izvjesno) znanje, i sići će u njima (izvjesno) neznanje, i umnožiće se herdž. A “herdž” je “katl”: ubijanje!“
Svjedoci smo danas vremena, u kojemu se svako (učen a neuk) dočepao kojekakvog položaja u društvu, te da ga narod i pored svega, slijedi kao što jedno stado ovaca slijedi svog pastira. Te svaki dan čujemo i vidimo ubistva koji su proširili toliko da je čovjek oprepašćen svega što čuje i vidi. Proširenost smrtonosnog oružja koje može da uništi po čitave narode i zajednice, biva uzrokom velikog broja ratova i ubistava.
Došlo je vrijeme kada ljudsko tijelo ničemu ne vrijedi. Čovjek biva zaklan kao što se bravće kolje, zbog nikakvog grijeha i krivice. Ovo je baš vrijeme koje dan za danom postaje sve gore i gore, kako je i nagovijestio naš Poslanik, s.a.v.s., u jednome hadisu kojeg bilježi imam Buhari. Čak se u jednom hadisu, kojeg također bilježi Buharija, najavilo svo ovo dešavanje koje traje već nekoliko godina u Siriji. Allah spasio i pomogao muslimane u Siriji i čitavom islamskom svijetu! Amin
Svjedoci smo isto tako da u današnjem vremenu spremni smo sate i sate provoditi u razgovoru, u gledanju televizije, u besposlici, a za namaz nam je teško odvojiti deset do petnaest minuta a za što ćemo prvenstveno biti o namazu biti pitani na Sudnjemu danu. Za islam radimo veoma malo, za svoju zajednicu, za svoj džemat, a sebi smo uvijek spremni udovoljiti bez obzira koliko taj užitak koštao.
Pitamo se zašto je ovo ovako? Razlog ovakvom stanju je što su se smutnje namnožile, a mi nemamo snage da im se suprostavimo, jer smo daleko od upute, jer po njoj ne upravljamo svoje živote. A fitneluk je sve ono što nas odvraća od Allaha, od pravog puta.
Muslimani danas umjesto da se čvrsto i uporno, ne pokoljebljivo i obrambeno suprotstave dešavanjima i nedaćama te smutnjama u islamskom svijetu, braneći tako islamski kredo, oni potpomažu islamofobiju i smutnju u njihovim krajevima, i tako postaju kurban onih koji ne žele dobro Islamu kao religiji i muslimanima kao poštovaocima istog.
Kaže Uzvišeni u Kur’anu: ”Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanju fitnu (iskušenje), vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je uistinu očiti gubitak”. (El-Hadždž, 11)
Molim Allaha dž.š., da učini Kur’an našim jedinim vodičem u životu, da ga ispravno slijedimo, da ga čitamo, razumijevamo i da radimo po njemu. Da slijedimo i u praksi primijenimo Sunnet našeg putovođe, Muhammeda, s.a.v.s.! Također, molimo Allaha Uzvišenog da nas sačuva od iskušenja koja su nas okružila i koja nam slijede u daljnjem životu, da nam sačuva iman, spusti nad nama milost i spasi nas, naše porodice i društvo od svakog belaja!Amin.
Piše: Azmir Jusufi, Prizren
