Sura & Zikrovi

Pametnom je i šaret dosta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Nema sumnje da su se mnogi pitali: Šta je to Kur’an? Ta riječ, to ime, toliko puta spomenuto i citirano, u mnogim muslimanima raspiruje najljepše osjećaje, sjećanja i razmišljanja. Kur’an vlastito ime posljednje Allahove Objave ljudima, prema stavu jedne grupe islamskih učenjaka.
Prema ovom stavu, Kur’an je ime koje nije izvedeno, nego je Allah, dž.š., Svoju posljednju Objavu tako nazvao – slično imenima ranijih objava – Tevrat, Zebur, Indžil. Neki drugi riječ „Kur’an“ deriviraju iz pojedinih glagola poput qare’e značenju „sakupiti“ ili od istog korijena u značenju „čitati“, ali aramejskog porijekla.
Značenje riječi Kur’an u smislu učenja i čitanja upućuje da je to knjiga koja će biti čitana i učenja, a zatim proučavana, a značenje „sakupiti“ upućuje na do da je Kur’an skup svih prijašnjih objava, kao i skup svega što je potrebno čovječanstvu u smislu upute do Sudnjeg dana. I zbilja, nema trenutka na zemlji a da neko ne uči Kur’an i svoje srce napaja sa najčistijeg izvora upute i mudrosti. Kur’an je Allahov, dž.š., govor, objavljen Njegovom posljednjem poslaniku,
Muhammedu, s.a.v.s. Kur’an je mu’džiza (natprirodno djelo) izrazom i značenjem, a samo njegovo učenje predstavlja ibadet. Prenesen je (do nas) tevatur predajom (doslovno i precizno ga prenosi toliki broj ljudi da je nemoguće da su se složili u laži), zapisan je u zbirci,
Mushafu od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas. Navedena definicija sadrži nekoliko važnih detalja koje trebamo pojasniti. Najprije, Kur’an je Allahov, dž.š., govor. U njemu nema riječi Muhammeda, s.a.v.s., ashaba (njegovih savremenika koji su ga sreli) ili nekoga iz generacija poslije njih. To nisu riječi pjesnika ili govor nekog proroka. Kur’an je, dakle, Govor Gospodara svjetova!
„A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“ (En-Nisa’, 82.) Objava Kur’ana počinje 610. godine. Muhammed, a.s., je, naime, često razmišljao o tome da postoji samo jedan Bog, Stvoritelj Sunca, Mjeseca, Zemlje, neba i svih živih bića, i da svi ljudi trebaju samo Njega obožavati.
On bi često napuštao rodnu Mekku i odlazio u pećinu na planini Hira. Tamo je volio biti sam, daleko od svih dunjalučkih misli i životne svakodnevice. U svojoj četrdesetoj godini Muhammed, s.a.v.s. je ponovo napustio Mekku da bi u se osamio u pećini i razmišljao o Stvoritelju.
U posljednjoj trećini mjeseca ramazana, u jednoj od neparnih noći (lejletu’l-Qadr), Allah, dž.š., je počeo objavljivati Svoju poruku čovječanstvu preko Muhammeda, s.a.v.s., šaljući Svoga izaslanika, plemenitog meleka po imenu Džibril.
Taj melek se pojavio Muhammedu, s.a.v.s., u pećini i zapovijedio mu: „Uči, čitaj, proučavaj…“ Prvih pet ajeta sure El-’Aleq koji su objavljeni tom prilikom predstavljaju prvi imperativ u Božjoj objavi muslimanima. Poznati egipatski islamski učenjak i da’ija, Amr Halid, govoreći o samom događaju i početku objavljivanje Kur’ana kaže: „Silazak objave Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u pećini Hira ima više aspekata. Objava se dogodila na udaljenom i teško pristupačnom mjestu, a nije se dogodila u veličanstvenom dvorcu! Uzvišeni Allah želi nas podučiti da početak vjere opstoji na snazi razmišljanja i poslanice, a ne na vanjskim i prolaznim stvarima, koje nemaju vrijednosti, osim kod onih koji nemaju razuma i koji razumiju samo ono što je njima dostupno i vidljivo.
Oni su daleko od shvaćanja svega onoga što ne mogu vidjeti…“ Kada kažemo da je Kur’an mu’džiza, mislimo na to da je kompletna njegova struktura, svaki harf, ajet i sura, izrazom i značenjem nešto što je nemoguće oponašati ili doći s nečim sličnim. Kur’an postavlja izazov pred sve one koji sumnjaju u to da je on od Allaha, dž.š., i kaže: „A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.
Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ (El-Beqare, 23-24.) Naglašava se da je Kur’an jedina knjiga za muslimane koju je ibadet učiti (djelo služenja, robovanja Uzvišenom Allahu za koje se stiču posebne nagrade).
Ova osobenost Kur’ana je podsticaj milionima muslimana koji uče Kur’an i nadaju se nagradi Uzvišenog Allaha iako ne znaju nijednu riječ arapskog jezika i vjerovatno ne razumiju, osim pomnog iščitavanja prijevoda, ono što uče. Uzvišeni Allah kaže: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer
On mnogo prašta i blagodaran je.” (Fatir, 29-30.) Muhammed, s.a.v.s., je dosljedno, potpuno precizno i bez ikakvih izmjena ljudima prenosio svaki objavljeni harf, a oni su to pamtili i zapisivali na njima dostupnim materijalima. Imajmo na umu da je
Kur’an čuvan na dva načina: učenjem napamet i zapisivanjem.
Ova metoda je onemogućila bilo kakve izmjene kur’anskog teksta. Kolika se pažnja posvećivala čuvanju Kur’ana i njegovom izučavanju možda najbolje govori činjenica da je u jednoj vojnom pohodu poginulo oko 70 hafiza Kur’ana (hafiz je osoba koja zna cijeli Kur’an napamet)! Kad je Božiji Poslanik ostavio ovaj zemaljski život, Kur’an je bio potpuno napisan i potpuno sačuvan, samo nije bio u jednu zbirku ili cjelinu sakupljen i sabran. Ovo nije bilo ni moguće, jer da bi se to učinilo potrebno je bilo da prestane Objava dolaziti. Dok je Muhammed, s.a.v.s., bio živ Objava je dolazila i ovako šta nije se moglo dogoditi. Samo nakon preseljenja Muhammeda, s.a.v.s., u vječni život,
Božija Objava se mogla u jednu zbirku sabrati. Na prijedlog drugog halife, hazreti Omera, iz bojazni da nakon gubitka velikog broja hafiza u spomenutoj bici ne uslijedi nešto slično ili da se radikalno smanji broj osoba koje su znale Kur’an napamet, kao i zbog činjenice da Kur’an još uvijek nije bio sabran u jednu zbirku, hazreti Ebu Bekr, prvi halifa, pozvao je Muhammedovog, s.a.v.s.,
ličnog pisara, Zejda ibn Sabita, r.a., koji je redovno pisao objavu kada bi dolazila
Muhammedu, s.a.v.s., da se prihvati teškog, odgovornog i časnog zadatka sabiranja Kur’ana u jednu zbirku, što je on uspješno obavio.
Za vrijeme hazreti Osmana, trećeg halife, Kur’an je prepisan u nekoliko primjeraka koji su zatim preneseni u razne dijelove islamskog svijeta kako bi se otklonila svaka mogućnost pogrešnog učenja. Sve ovo je potvrda i pojašnjenje kur’anskog ajeta: „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ (El-Hidžr, 9.) Kur’an se sastoji od 114 sura (najbliži prijevod riječi „sura“ može biti „poglavlje“, ali je svakako nepotpuno i neprecizno jer se kur’anske sure potpuno razlikuju od poglavlja u nekom napisanom djelu, što je tema nekog drugog opširnijeg rada).
Sure su sastavljene iz ajeta čiji broj prelazi 6000 (u literaturi se, zbog različitih metoda brojanja ajeta, može naići preciziran broj 6236 ili 6666). Prva kur’anska sura je El-Fatiha. Svakoj suri dat je naslov koji ima simbolično značenje. Poglavlja nisu poredana po hronološkom redu (za kojeg se vjeruje da je redoslijed njihovog objavljivanja). Nakon uvodne sure El-Fatiha, Kur’an nastavlja najdužom, a završava najkraćim surama. „I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika, on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti, on je Objava od Gospodara svjetova.
Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana – vi u njega ne vjerujete?“ (El-Waqi’a, 75-82.) „Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.“ (El-Isra’, 9-10.) Alija ibn Ebi Talib, r.a., zet Muhammeda, s.a.v.s., u svom opisu Kur’ana, kaže: “U njemu (Kur’anu) je sud o onome što je među vama, vijest o onome što je bilo prije vas i naviješće onoga što će biti poslije vas.
On je jasni govori, a ne lakrdija i onog ko ga ostavi iz oholosti, Allah će uništiti, a onog ko traži uputu u nečemu drugom, Allah će ostaviti u zabludi.”
Svaki razuman i pametan čovjek će se makar jednom u svome životu zapitati: Kako sam nastao? Zašto postojim? Šta je poslije smrti? Mnogi će lutati tragajući za pravim odgovorom, ali, nažalost, mnogi i neće pronaći taj odgovor. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: ”A džinne i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine (da Me obožavaju).” (Ez-Zarijat, 56.) Prema tome, osnovna svrha i cilj zbog kojeg smo stvoreni jeste da Allahu robujemo, da Ga obožavamo, odnosno, da Mu ibadet činimo.
Šta je ibadet?
Kako ostvariti ovu svrhu i cilj? Kako učiniti svoj život ibadetom? Šta je to, ustvari, ibadet i koje je ispravno poimanje ibadeta? Po općepoznatom značenju ibadet su djela kojima izražavamo svoju pokornost i odanost našem Stvoritelju i Gospodaru, Uzvišenom Allahu. To su vjerski obredi poput namaza, posta, hadža, kurbana, učenja Kur’ana i druga slična djela. Međutim, da li svoj cjelokupni život trebamo svesti na vjerske obrede, a zapostaviti sve druge aspekte života?
Naravno da ne trebamo, jer ako tako mislimo, onda naše poimanje ibadeta i naše razumijevanje vjere islama nije ispravno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio je onu trojicu koji su htjeli da svoj život svedu samo na ono uže značenje ibadeta. Jedan od njih kazao je da će neprekidno postiti, drugi je rekao da će cijelu noć klanjati i da neće spavati i treći je rekao da se neće nikad ženiti. Kada je za ovo čuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
 ”Ja, zaista, najviše strahujem od Allaha i ja sam najbogobojazniji među vama, ali ja i postim i iftarim, i klanjam i spavam i ženim se, pa ko ne želi moju praksu, nije na mome putu.” Islamski pojam ibadeta veoma je širok i ne svodi se samo na vjerske obrede koje smo prethodno spomenuli. Cilj ove vrste ibadeta jeste da Allahu budemo zahvalni na mnogobrojnim blagodatima koje nam je podario, da jačamo vezu sa našim Stvoriteljem i Gospodarom i da svoju dušu očistimo i oplemenimo.
Uzvišeni Allah rekao je: ”Reci: ‘Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.”’ (El-En’am, 162.)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Uzvišeni Allah kaže: ‘Ko je neprijatelj Mome čestitom robu (štićeniku), Ja mu rat objavljujem. Meni najdraže djelo, kojim Mi se Moj rob približava, jesu farzovi – ono što je naređeno. Moj rob Mi se stalno približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako od Mene nešto zatraži, dat ću mu, a ako utočište zatraži, zaštitit ću ga.
Ni u jednom Svome djelu ne oklijevam kao što oklijevam pri uzimanju duše Mome robu vjerniku. On ne voli smrt, a Ja ne volim da mu činim ono što on ne voli.”’
(Buhari u Sahihu, Kitabu-r-rikak, 6502, i Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 3/346)
Ibadeti, kao što su namaz, post, hadž i drugi, imaju za cilj i da nas oslobode egoizma, ali i da u nama prodube osjećaj i za drugima u društvu u kojem živimo. Čovjek kroz ibadete sa svojim djelovanjem izlazi iz kruga svoga egoizma i čini svoje djelovanje i aktivnosti korisnim i drugima koji sa njim žive. Kada musliman postigne ovaj stupanj duhovnosti i morala, tada čini samo ono s čime je Allah zadovoljan i svakim svojim postupkom traži samo Allahovo zadovoljstvo. Kada ovo postignemo, onda smo ostvarili i svrhu zbog koje smo stvoreni: učinili smo svoj život ibadetom.
Besprijekoran musliman
Ovaj duhovni trening kroz ibadete čini čovjeka besprijekornim muslimanom. Namazi mu pomažu da se ponaša u skladu sa principima islama i podstiču ga da izvršava svoje dužnosti, kako prema Allahu, tako i prema sebi i drugima. Svakodnevni namazi najbolje nam pomažu da svoje ponašanje prilagodimo svojim idealima. Ako je čovjek svjestan svojih dužnosti prema svome
Stvoritelju toliko da su mu one iznad svih ovodunjalučkih interesa, on će sigurno biti pošten u svim svojim aktivnostima. On će biti dosljedan u poštivanju Božijeg zakona u svim sferama života, isto kao što pazi i na pet dnevnih namaza. Na ovakvog čovjeka možemo računati i u svim drugim aktivnostima života, jer njega vodi čestitost i bogobojaznost
koja je duboko usađena u njegovom srcu.
Dowa – molba Allahu subhanehu ve te’ala
Kur`anski ajet:Gospodar vas je kazao:”Prizivajte Me molbama /dovama/,odazvat cu vam se” (El- Mu`min 60) nedvojbeno izrazava najdublji znacaj dove kao jedne od formi(nacina) naposredne komunikacije izmedju Rabba (Jedinog Gospodara) i ab`da (iskrenog sluge Njegova).Allah dz.s je Jedini Koji je stvorio i sve stvara iz nistavila,pa prema tome samo je ON Taj Kome se moze i treba obracati,da bi se postigalo ono zasto Mu se obracamo i cilj cistog sluzenja Njemu Jedinom.
Rekao je Allahov Poslanik: “Naš Gospodar se spušta svake večeri na ovozamaljsko nebo u zadnjoj trećini noći, i govori: ´Ko mi upućuje dovu da mu se odazovem, ko od mene traži nešto pa da mu to dam, ko moli za oprost grijeha pa da mu oprostim´.“ To je vrijeme u kojem se primaju dove, a naša omaladina je u tim momentima po diskotekama, kafićima, po jarkovima spavaju mahmurni od alkohola i droge, bludniče po parkovima i obalama rijeka.
Allahu,popravi mi vjeru moju,koja je glavnica moja,popravi mi i moj ovaj svijet ,jer ja na njemu zivim,popravi mi buduci svijet,jer ja njemu idem,poživi me dok mi je život dobar,a daj mi smrt,kada mi smrt bude dobra.Daj mi da moj život bude povećanje u svakom dobru,a moja smrt mir i spas od svakog zla”-AMIN
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: ‘Neka je i tebi isto sto i njemu tražiš.” (Ahmed i Muslim).
U drugom hadisu kojeg biljezi Muslim se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mnogo donosio istigfar. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista se ja pokajem
Allahu u toku dana više od 70 puta.” Buharija.
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ”Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od 100 puta ‘Rabigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim’ (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).” Ebu Davud.
Ibrahim, a.s., na kraju svoga života govori: ”…i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!” (Aš-Šu’arā ,82)
Sulejman, a.s., nakon što je vidio svoje bogatstvo i vojsku, rekao je: ”Gospodaru moj” – rekao je ”oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!” (Sad, 35)
Hud, a.s., kazao je svom narodu: ”…da od Gospodara svoga oprosta tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu…” (Hud, 3)
Adem i njegova žena, nakon što su počinili grijeh, rekli su: ”Gospodaru naš” – rekoše oni – ”sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni. ” (El-A’raf, 23)
Nuh, a.s., rekao je svom narodu: ”…Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.” (Nuh, 10-12)
Dova koja se uči u nevoljama i prilikom značajnih događaja
La illahe illallahul-azimul-halimu, la ilahe illallahu Rabbul-aršil-azimi, la ilahe illallahu Rabbus-semavati ve Rabbel-erdi ve Rabbel-aršil-kerim“ (Nema boga osim Allaha, Veličanstvenog Blagog, nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa, Gospodara Zemlje i Gospodara Arša plemenitog).
Allahu moj, Ti si Vladar, nema boga osim Tebe! Ti si moj Gospodar, a ja sam rob Tvoj! Sam sebi sam nepravdu učinio i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Zaista, grijehe samo Ti opraštaš. Uputi me lijepom ahlaku, njegovim ljepotama samo Ti upućuješ. Otkloni od mene ono što je ružno jer samo Ti možeš otkloniti ono što je ružno u njemu. Tebi se u potpunosti stavljam na raspolaganje, a svako dobro je kod Tebe. Kod Tebe nema nikakva zla, Ti si me stvorio i Tebi se vraćam. Slavljen si i Uzvišen, od Tebe oprost tražim i Tebi se kajem.-amin
Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam
Te da mi Kur’an veličanstveni učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih,
 razbistrenjem tuge moje i odhodom brige moje.
AMIN
Ebu Hurejre, radijalahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., ucio: Gospodaru moj, sačuvaj mi vjeru moju u koju se pouzdam, ovaj svijet na kojem živim i ahiret na koji se vraćam, i neka mi život bude povećanje svakog dobra, a smrt olakšanje od svakog zla!’ (Muslim)
Kur’anske dove
Rabbena la tuzig kulubena ba’de iz hedejtena ve heb lena min ledunke rahmeten, inneke Entel-Vehhab. “Gospodaru nas, ne dopusti srcima nasim da skrenu, kad Si nam vec napravi put ukazao, i daruj Svoju milost, Ti si uistinu Onaj koji mnogo daruje.” (Ali Imran, 8)
Rabbena atina fiddunja haseneten ve fil- ahireti haseneten ve kina azabennar. “Gospodaru nas, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na Ahiretu i sacuvaj nas dzehennemske vatre.” (El-Bekare,201)
Rabbenagfir lena ve li ihvanine-llezine sebekuna bil-imani, ve la tedz’al fi kulubina gillen lillezine amenu, Rabbena inneke reufun rahim. “Gospodaru nas, oprosti nama i braci nasoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima nasim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru nas, Ti si zaista, Dobar i Milostiv. (Ei-Hasr, 10)
Rabbi edhilni mudhale sidkin ve ahridzni muhredze sidkin vedz’al li min ledunke sultanen nesira. Gospodaru moj, ucini da umrem, a da si Ti zadovoljan sa mnom i ucini da budem prozivljen, a da si Ti zadovoljan sa mnom, i daruj mi od Sebe snagu koja ce mi pomoci.” (El-Isra, 80)
Rabbi heb li hukmen ve elhikni bissalihin. Vedz’al li lisane sidkin fil-ahirin vedz’alni min vereseti dzenneti-nneim. “Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me medju one koji su dobri. Ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci. Ucini me od onih kojima ces dzennetske blagodati dati. (Es-Sua’ra, 83-85)
Gospodaru naš, podari nam u zenama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'” (sura Al-Furqan, 74. ajet)
Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!” (sura Al-Mu’min, 7. ajet)
Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti” (sura Al-Mumtehina, 4. ajet)
Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.” (sura Ali’ Imran, 193. ajet)
Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ceš, doista, Svoje obećanje ispuniti!” (sura Ali’ Imran, 194. ajet)
Zikr – Velicanje Allaha subhaneha ve te’ala
Uzviseni Allah kaze : ” Sjecaj te se Mene ( zikr mi cinite ), pa cu se i Ja vas sjecati. ” ( Bekare, 152 )
Zikrullah je ibadet srca i duse. To je najbolji i najcasniji ibadet. On predstavlja najvise deredze dobrog i korisnog djelovanja. O tome postoje mnogi kuranski ajeti, vjerodostojni hadisi, a sve to potvrdjuje i praksa Poslanika saws, njegovih ashaba, tabi`ina i mnogih muslimana poslije njih sve do nasih dana.Zikrullah dakle,
odstranjuje iz srca vjernika svu duhovnu prljavstinu, sejtanska nagovaranja, gaflet, strah od neceg drugog osim Allaha, zebnju i brigu za ovosvjetskim dobrima, a, istovremeno, otvara ga i cini spremnim za svako dobro. Zikrullah krijepi dusu vjernika i brusi njenu predanost, prisebnost i budnost, cineci je otvorenom i pripremljenom za izvrsavanje Allahovih zahtjeva.
U jednom hadisi kudsiji, Uzviseni Allah kaze :
” Ja sam prema Svome robu onako kako on misli o Meni, Ja sam uz njega sve dok Sam u njegovoj svijesti ( dok mi zikr cini ). Ako Me se sjeca i Ja se njega sjecam. Ako Me spomene u skupini, Ja njega spominjem u boljoj skupini. Ako se Meni priblizi koliko pedalj, Ja se njemu priblizavam arsin. Ako se Meni priblizi koliko arsin, Ja se njemu priblizavam toliko kao kad se obje ruke rasire. Ako Meni dolazi hodom, Ja se njemu odazivam zureci .” ( Buhari )
Jos nekoliko hadisa u kojima se istice vrijednost zikra.
Allahov Poslanik, saws , je rekao : ” U prednosti su muferriduni .” ” A ko su muferriduni ?” Upitali su prisutni, Poslanik je odgovorio : ” To su oni koji s ljubavlju zikr Allaha cine. Taj zikr ce otkloniti terete s njihovih ledja, pa ce, na Sudnjem Danu, doci lahki. ” (Muslim i Tirmizi
Kada god ljudi spominju Allaha, okruze ih meleki, prekrije ih milost, na njih se spusta smirenje, a Allah ih spominje kod onih koji su kod Njega.” ( Muslim i Tirmizi )
Hocete li da vas obavijestim o najboljim djelima vasim, djelima koja su kod vaseg Gospodara najcistija, koja vas izdizu na najvise deredze, djelima koja su vam bolja od dijeljenja zlata i srebra, koja su vam bolja nego da se u oruzanoj borbi sretnete sa vasim neprijateljem?! To je zikr. ( Tirmizi )
Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.w.s. , kazao :
” La ilahe ille-l-Lahu vahdehu la sherike lehu, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu 
ve Huve ala kulli shej in Kadir . “
Ko bude izgovarao nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi ravnog nema, Njemu pripada sva vlast i zahvalnost, i On je ponad svega – dnevno po stotinu puta, vrijedit ce mu kao da je oslobodio deset robova, bit ce mu upisano stotinu dobrih djela a izbrisano stotinu rdjavih, a bit i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc ne nastupi. Osim toga, niko ne moze ne uciniti nesto vrijednije od toga osim onog koji vise puta izgovori ove rijeci.
Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi “
Neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala – stotinu puta na dan, bit ce mu skinuti ( umanjeni ) grijesi makar da su velicine morske pjene !
Ebu Hurejre saopstava, Allah bio zadovoljan s njim , da je Allahov Poslanik, s.a.w.s , rekao :
Onaj ko ujutru i uvece izgovara rijeci :
Subhane-l-Lahi ve bi hamdihi “
Neka je slavljen Allah i neka mu je hvala – stotinu puta na dan, znaci da je na Sudnjem Danu pristupio s najvisom vrijednoscu. Ravan mu je ili vise posjeduje samo onaj koji ih je izgovorio toliko puta ili vise od toga
Prema Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, Poslanik islama s.a.w.s. je kazao :
” Draze mi je izgovoriti rijeci – Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber 
nego sve ono sto sunce obasja !
( Hvaljen neka je Allah i hvala Allahu, nema boga osim Allaha i Allah je najveci )
Poslanik islama s.a.w.s. je upitao prisutne : ” Da li bi nekom od vas bilo tesko da svaki dan zaradi hiljadu dobrih djela ?” Jedan od prisutnih upita ga :
” Na koji nacin bi to neko od nas mogao uciniti ?”
Poslanik s.a.w.s. mu odgovori :
” Subhane-l-Lahi ve-l-hamdu li-Lahi ve la ilahe ille-l-Lahu va-l-Lahu ekber “
Kazao je Allahov poslanik s.a.v.s.
Meselu-llezi jezkuru Rabbehû ve-llezi lâ jezkuru Rabbehu meselu-l-hajji ve-l-mejjiti.
“Primjer onoga koji se sjeca svoga Gospodara spominjuci Ga i onog koji
Ga se ne sjeca jest kao primjer zivog covjeka i mrtvaca.”
Jednoca Stvoritelja
Et-Tegabun-Samoobmana
Medina – 18 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Njemu
vlast i Njemu pohvala; On sve može!
2. On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi.
3. On je nebesa i Zemlju mudro stvorio, i On vam obličje daje,
i likove vaše čini lijepim, i Njemu će se sve vratiti.
4. On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; Allah zna svačije misli.
5. Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali,
pa su kobnost svoga iskusili a još ih i patnja nesnosna čeka?
6. zato što su govorili kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: “Zar da nas ljudi upućuju?” I nisu vjerovali i glave su okretali; a Allahu niko nije potreban,
Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!
7. Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko –
8. zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.
9. A onoga dana kada vas On na onome svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli. I On će preći preko hrđavih postupaka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio, i uvešće ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!
10. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali – biće stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti!
11. Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.
12. I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako leđa okrenete, pa – Poslanik Naš je jedino dužan da jasno objavljuje.
13. Samo je Allah Bog! I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
14. O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga pređete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i samilostan je.
15. Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika;
16. zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti.
17. Ako Allahu drage volje zajam date,
On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.
18. Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.
●”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!” ( Al-BaQare,255.)
● Opskrbitelj je jedino Allah Moćni i Jaki ! (Ez-Zarijat, 58)
● Upitaj: Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje? I odgovori: Allah ! (Sebe’, 24 )
● Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko izvodi živo iz neživog i iz živog neživo, i ko upravlja svim ? Allah, reći će oni. A ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite ? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije Istine ima išta osim zablude ?
Pa kuda se onda odmećete ? (Junus, 31 i 32)
● Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete ? Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo ? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: Mi smo, doista, oštećeni, čak smo svega lišeni ! Kažite vi Meni: vodu koju pijete — da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo ?
Ako želimo, možemo je slanom učiniti — pa zašto niste zahvalni ? Kažite vi Meni: vatru koju palite — da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi ? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače; zato slavi i veličaj ime Gospodara svoga Veličanstvenog ! (El-Vaki’, 63-74)
●Rekao je Uzvišeni Allah: Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.(El-Muzzemmil, 15 i 16)
●”O narode moj- govorio je on – Allahu se klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate.”
(Kuran, el-Eraf, 59.)
●”Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema – zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio!”(Kuran,Ta Ha, 14.)
Islamski Forum
Back to top button