Razne Predaje

Davud i Sulejman, a.s. (5. dio)

Iskušenje: Iako Sulejman, alejhisselam, baštini izuzetno veliku snagu, i duhovnu i materijalnu, kao i veliku deredžu (stepen) kod Gospodara svih svjetova, on nije bio pošteđen ljudskih uobičajenih slabosti i iskušenja. Samo je dragi Allah svemoguć i samo je On, hvaljen neka je, apsolutno lišen makar i najsitnije slabosti, ograničenosti i istovjetne sličnosti sa bilo čime stvorenim. A, čovjek je, makar to bio i Sulejman, alejhisselam, slab, siromašan, te slabostima i pogreškama sklon.

Jedna od kušnji koju je sin Davuda, alejhisselam, morao proći bila je i jedna, barem sa stanovišta nekih savremenih komentatora i tumača Kur’ana, prilično zagonetna kušnja, a koja je spomenuta u narednim ajetima časnoga Kur’ana:

Mi smo zaista stavili na kušnju Sulejmana i na njegovo prijestolje bacili tijelo (ljudsko), zatim se (Sulejman) obratio Bogu govoreći “Bože, Ti meni oprosti i podari mi vlast kakvu neće imati niko poslije mene! Ti uistinu, bogato daruješ!” I Mi smo dali da mu služe: vjetar, koji je prema zapovjedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio, i šejtani, sve graditelji i gnjurci, i drugi u bukagije okovani. “Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!” On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište. (38:34-40)

U gornjim ajetima smo za Riječi dragoga Allaha: ”Ve lekad fetenna Sulejmane ve elkajna ‘ala kursijjihi džeseden thumme enab kale Rabbi’gfirli ve hebli mulken la jenbegi li ehadin min ba’di”, koristili prevod Džemaludina Čauševića i Muhameda Pandže: ”Mi smo zaista stavili na kušnju Sulejmana i na njegovo prijestolje bacili tijelo (ljudsko), zatim se (Sulejman) obratio Bogu govoreći “Bože, Ti meni oprosti i podari mi vlast kakvu neće imati niko poslije mene”. Odatle vidimo kako je riječ o tome da je neko ljudsko tijelo bilo bačeno ili stavljeno na prijestolje Sulejmana, alejhisselam.

Ne postoji jedinstveno mišljenje komentatora Kur’ana o tome koje je, odnosno čije je, tijelo koje se našlo na prijestolju i u čemu je u stvari bila sadržana pomenuta kušnja. O tome su se kroz stoljeća iskristalisala različita mišljenja i tumačenja, a mi smo odlučili da tumačenja do kojih smo mogli doći ugrubo rasporedimo u dvije skupine.

Prvu skupinu činila bi tumačenja koja nam kažu da nije riječ o tijelu, odnosno osobi Sulejmana, alejhisselam, lično, već je riječ o nekome drugom. A, na pitanje ko je ta druga osoba, prema informacijama do kojih smo došli, komentari nam nude opet dva odgovora: prvi da je riječ o jednom Sulejmanovome, alejhisselam, djetetu i drugi da je riječ o tome da se pojavio dvojnik Sulejmanov, alejhisselam, koji je sjeo na njegovo prijestolje i tako mu za izvjesni period oduzeo vlast.

Ljubaznošću Kenana Čeme, čiji tekst u citatu koji slijedi navodimo, u prilici smo da o pomenutome ajetu prezentiramo komentar Ismaila Hakija koji je dio tefsira Ruhul-bejan:

… U komentaru na 34. ajet 38. sure, u kome se spominje tijelo, hazreti Ismail Hakki, između ostaloga, kaže sljedeće (slobodan prijevod u značenju):

Riječ ”džesed” slična je po svome značenju riječi ”džims” (također tijelo), ali je ipak posebnija. Prema čuvenome jezikoslovcu Halīlu riječ ”džesed” koristi se samo za čovjeka, a ”džism” i za čovjeka i za sve drugo što ima nekakvu materijalnost. Također, opet prema Halīlu, ”džesed” se koristi za ono što ima neku boju, dok se ”džism” koristi i za ono što nema boje, poput naprimjer vode i zraka.

Ismail Hakki dalje razmatra i razliku između ”džeseda” i ”bedena” (također tijelo), te potom kaže kako se u ajetu pod ”džesedom” misli na kāleb (matricu, kalup, ljušturu) bez rūha (duha).

Naime, prenosi se da je Sulejman, alejhisselam, imao 300 žena,[21] a od dragog Allaha je bio darovan spermom stotine ljudi, tj. tolikom spolnom moći. Tako je jednoga dana hzr. Sulejman kazao: ”Noćas ću obići 70 svojih žena (tj. imati sa njima spolni odnos; ili je rekao 90, ili 99, ili 100), i svaka od njih rodit će po jednog borca na Allahovome putu”, ne rekavši ”ako Bog da!” Njegov vezir Āsif sugerirao mu je da kaže ”ako Bog da!”; ali on ne reče.

Te noći on zaista i obiđe žene koje je naumio obići ali samo jedna od njih zanese, a i ta koja zanese rodi pola djeteta (tj. defektno dijete), dijete sa jednim okom, jednom rukom i jednom nogom, pa ga babica baci na spomenuto prijestolje. Eto to je to tijelo koje se spominje u ajetu, dodajući kako je Alejhisselam kazao: ”Da je rekao ako Bog da, svi bi se borili na Božijemu putu.” Također, navodi se da je pomenute riječi ”ako Bog da” hazreti Sulejman ustvari zaboravio reći, a ne da ih namjerno nije kazao, ili da, pak, nije ni čuo svoga druga i vezira kad mu sugerira da ih kaže. Kada je sve već bilo gotovo, tada se povratio Bogu (enāb) shvativši u čemu je pogriješio.

Hzr. Ismail Hakki navodi još dva mišljenja na šta se moglo odnositi to ”tijelo”.

Prema drugom mišljenju riječ je također o jednome njegovom djetetu kog su šejtani, nakon što se ono rodilo, htjeli ubiti ili bar mentalno i fizički osakatiti, vjerujući da se tako mogu osloboditi tereta i teških poslova koje im je bio nametnuo Sulejman, a.s., a tu moć upravljanja džinnima podario mu je dragi Allah. Vjerovali su da će taj sin, ako bi poživio, nastaviti praksu svoga oca. Njihove planove hzr. Sulejman je prozreo i oblacima naredio[22] da ga nose (tog njegovog sina) i čuvaju, dok mu je vjetar donosio hranu, a sve iz straha da mu se šta ne desi.

Upravo zbog toga straha, u kojemu se nije oslonio na dragoga Boga, Uzvišeni ga je iskušao time što je dijete umrlo u oblacima i njegovo mrtvo tijelo je spušteno na hazreti Sulejmanov prijesto. Također se kaže kako je toga sina jedinca digao u oblake i dao ga na čuvanje melekima iz razloga što su šejtani neprestano bili zauzeti poslovima na zemlji koje im je nametnuo hzr. Sulejman, tako da im na taj način on nije bio ”na očima”.

Prema trećem mišljenju misli se na Ifrīta (džina) koji je bio uzeo hazreti Sulejmanov prsten, a predstavljen je ”džesedom” budući da je tek bio poprimio njegovu formu, tj. pokazao se u liku hzr. Sulejmana, nakon čega se on, Sulejman, alejhisselam, (po)vratio (enāb) svojoj vlasti, i to tek nakon 40 dana. Međutim, prema Ismailu Hakkiju ovo je malo vjerojatno, bar iz razloga što se šejtani ne mogu pokazivati u liku bilo kog vjerovjesnika, kako u snu tako i na javi. Također, ako se pretpostavlja da mu je prsten bio svjetlosne naravi, nije se mogao pokazati i održati na tijelu šejtana koji je temeljno mračne prirode, tim više što je znano da svjetlost kao takva prži šejtana. …

Dakle, iz citata koji smo naveli vidimo kako je jedna mogućnost da je Sulejmanova, alejhisselam, kušnja bila sadržana u roditeljskoj tuzi zbog umrloga ili pak hendikepiranoga djeteta, a što je bilo uzrokovano njegovim trenutkom slabosti kada je zaboravio osloniti se na dragoga Allaha, a nesvjesno se oslonio na vlastite mogućnosti (u smislu mudroga plana da na oblacima zaštiti svog sina), ili pak kada je zaboravio da izvijesnost ostvarenja svoje plemenite želje da mu žene rode sinove koji će se boriti na putu dragoga Allaha, veže za dopuštenje, tj. odredbu dragoga Allaha da se tako doista i desi.

Druga je mogućnost izražena kroz predaje koje govore da je Sulejman, alejhisselam, bio u periodu od četrdeset dana lišen svoje vlasti. Ove predaje govore da je jedne prilike Sulejman, alejhisselam, skinuo prsten sa prsta, vjerovatno radi odlaska u toalet, i predao ga jednoj
od svojih žena da mu ga pričuva.

 Međutim, jedan od džina je to primijetio, pa se ženi prikazao u liku Sulejmana, alejhisselam, i tako uspio od nje uzeti njegov prsten. Lišen prstena Sulejman, alejhisselam, je automatski bio lišen svojih moći i svoje vlasti, pa je bio prisiljen da napusti dvor i ode na morsku obalu da bi živio kao siromašni ribar, dok je pomenuti džin uzeo njegovu tjelesnu formu i takav (kao drugo tijelo sa

Sulejmanovim, alejhisselam, likom) sjeo na prijestolje da vlada umjesto njega. Ali, njegovi postupci su bili daleko od Sulejmanove, alejhisselam, mudrosti, pravde i milosrđa, pa su ga vrlo brzo prozreli Sulejmanovi, alejhisselam, savjetnici, te ga učenjem Tevrata i Zebura otjerali sa prijestolja. On je u bijegu bacio prsten u more gdje ga je progutala jedna riba, koju je, čim je istekao rok u kojemu je bilo određeno da ovo iskušenje traje, uhvatio Sulejman, alejhisselam, i tako ponovo dobio svoju vlast i ostale blagodati.[23]

Po ovim je predanjima, dakle, Sulejmanovo, alejhisselam, iskušenje bilo sadržano u tome što je on sa kraljevskoga položaja preko noći bio srozan na položaj siromaha bez ikakvoga uticaja ili bogatstva, pa je morao naporno raditi za svaku koricu hljeba kojom se prehranio u narednih četrdeset dana. On je to prihvatio i podnio sa punom predanošću dragome Allahu i tako na najljepši način odgovorio na ovu kušnju, nakon koje je u cjelosti dobio natrag svoju deredžu kod dragoga Allaha i sve blagodati koje je ranije uživao.

Iz ranije navedenog citata vidljivo je kako Ismail Haki ovo smatra malo vjerovatnim navodeći između ostaloga i argument da se šejtan ne može prikazati u liku bilo kojega od vjerovjesnika dragog Allaha. Uz taj argument, inače izveden po analogiji iz vjerodostojnog hadisa gdje Muhammed, alejhisselam, kaže da se nijedan šejtan (po našemu tumačenju i džin, a dragi Allah najbolje zna) ne može prikazati u njegovu liku, ovakvo tumačenje nam ne izgleda isuviše vjerovatnim i zbog toga što nam ne izgleda logičnom zamisao da su sve one velike moći i blagodati koje je dragi Allah darovao Sulejmanu, alejhisselam, ovisile o tome hoće li njegov prsten sa ugraviranim

Allahovim Imenom biti na njegovoj ruci ili ne. Naprotiv, mišljenja smo da je dragi Allah sve one moći, kada ih je već jednom odredio darovati Sulejmanu, alejhisselam, vezao za njega lično a ne za njegov prsten, tako da ih je on posjedovao bez obzira na to da li mu je prsten bio na ruci ili ne. Isto tako, u ajetu je prvo pomenuta kušnja i pokajanje, pa tek nakon toga

Sulejmanova, alejhisselam, dova koju mu je dragi Allah prihvatio i podario vlast nad vjetrom i džinima: Mi smo zaista stavili na kušnju Sulejmana i na njegovo prijestolje bacili tijelo, zatim se (on, Sulejman) obratio Bogu govoreći “Bože,

Ti meni oprosti i podari mi vlast kakvu neće imati niko poslije mene! Ti uistinu, bogato daruješ!” Iz ovoga je sasvim jasno da pomenuto iskušenje ne može biti vezano za gubitak vlasti koja je dobivena tek nakon što je ono okončano. Na bazi svega što je navedeno, nama ovo kazivanje izgleda teško vjerovatnim, a dragi Allah najbolje zna.

Druga skupina mišljenja o značenju ajeta o kome je riječ i o prirodi kušnje kojom je dragi Allah iskušao Sulejmana, alejhisselam, ubjeđuje nas da je riječ baš o Sulejmanovu, alejhisselam, tijelu koje je u stanju bolesti bilo ostavljeno ili zadržano na prijestolju.

Ovakva tumačenja se, naprimjer, mogu vidjeti iz prevoda Besima Korkuta koji ajete: ”Ve lekad fetenna Sulejmane ve elkajna ‘ala kursijjihi džeseden thumme enab kale Rabbi’gfirli ve hebli mulken la jenbegi li ehadin min ba’di”, prevodi kao: ”Mi smo Sulejmana u kušnju doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je on poslije ozdravio.

Gospodaru moj, rekao je, oprosti mi i podari vlast kakvu niko, osim mene, neće imati”. Isti je slučaj i sa prevodom Enesa Karića: ”A Mi smo Sulejmana na kušnju stavili, i na prijestolje njegovo ga kao tijelo bacili, pa se on pokaja, i reče: Gospodaru moj! Oprosti mi, i vlast mi podari kakvu niko nakon mene neće imati!”; gdje je u napomeni rečeno kako to znači da je Sulejman, alejhisselam, bio iskušan bolešću.[24]

Dakle, prema ovim tumačenjima Sulejman, alejhisselam, je iskušan time što je neko vrijeme bio ophrvan bolešću. Tu je kušnju na najljepši način podnio i nakon što je isteklo vrijeme koliko je bilo određeno da bolest traje on je opet ozdravio.

Islamski Forum
Back to top button