Historijske Teme

Osvajanje Španije (3.dio)

Poslednje muslimansko carstvo u Španiji

Mnogo se zna o evropskoj ili američkoj historiji, ali o historiji muslimana koja je duga osam vijekova u Endelusu, sa svim njenim slavnim i gorkim stranicama, ne zna se gotovo ništa. Što je najgore, muslimani su potpuno zaboravili velike lekcije i pouke iz tog perioda. U zabludi je onaj koji ne vjeruje da se historija ponavlja, kao i onaj koji vjeruje da može živjeti na ovome svijetu a da ne uči iz ovih lekcija. Kazivanje o izgubljenom Endelusu je kazivanje o slavnim islamskim osvajanjima koja su nastavljena na osvajanja iz perioda časnih ashaba, a poslije njih tabiina, Allah bio zadovoljan sa svima.

Taj čovjek je Musa ibn-Nusajr

Ukoliko želimo govoriti o osvajanju Španije, moramo ispričati priču o velikom čovjeku koji je imao najveću zaslugu za osvajanje Španije. Taj čovjek je Musa ibn-Nusajr. Rođen je u Šamu, 19. godine po Hidžri. Kao sin zapovjednika vojske, odrastao je sa sinovima halifa. Naučio je jahanje konja i ratne vještine, a Muavija ibn ebu-Sufjan ga je odredio da komanduje na moru. Bio je komandant islamske flote. Ratovao je za Kipar sudjelujući u njegovom osvajanju.

Tako je Musa odrastao odgojen u džihadu, a kasnije, kad je i došlo do sukoba između Emevija i Abdullaha ibn-Zubejra i kad se Abdullah ibn-Zubejr proglasio halifom, svi muslimani su ga prihvatili za halifu pa čak i oni u Šamu. Dahhak ibn-Kajs je u to vrijeme bio Ibn ez-Zubejrov namjesnik u Damasku. Musa ibn-Nusajr, nakon što je vidio da se halifa Abdullah ibn-Zubejr ustabilio kao halifa, dao mu je svoju prisegu (bej’at), nakon čega je, sa Dahhakom ibn-Kajsom, sudjelovao u ratu protiv Emevija.

Ali, Dahhak je bio poražen, a također i Abdullah ibn-Zubejr. Njegove pristalice su se razbježali. Među onima koji su pobjegli bio je i Musa ibn-Nusajr. On je pobjegao u Egipat. Tada je u Egiptu upravitelj i namjesnik bio Abdulaziz ibn-Mervan. Iako je on bio Emevija, oprostio je Musau ibn-Nusajru jer je vidio da je on pokušao to pitanje i najbolje shvatiti i da je pogriješio u svom idžtihadu, jer je povjerovao da je Ibn-Zubejr pravi halifa i radi toga je tako postupio. On mu je oprostio i ponovo bio zahvalan na ovome gestu. Zahvalio se na tom gestu Abdulazizu ibn-Mrvanu i poslije toga mu vjerno služio.

On je brzo napredovao, jer je bio bogobojazan, skroman, inteligentan i sposoban u ratu. Zato ga je unaprijedio Abdulaziz ibn-Mervan da bude njegov ministar – vezir. Vidite kako je Allah, dž. š., olakšao Musau ibn-Nusajru da postane namjesnik u sjevernoj Africi!

Kobna greška osvajača Magriba

Nakon što je postao ministar kod Abdulaziza ibn-Mervana, on ga je imenovao namjesnikom u sjevernoj Africi (Tunis, Alžir, Libija i Maroko). Musa ibn-Nusajr je razmišljao kako da to područje ustabili i smiri. Uvidio je da su dvije stvari osnovni razlog.

Ukbe ibn-Nafi’ je, nekoliko godina prije njega, osvojio Magrib veoma brzo, ali je broj muslimana u tim područjima bio neznatan. Ukbe je pogriješio zato što na osvojenim teritorijama nije ostavljao islamsku vojsku koja će ga čekati i osiguravati ta mjesta. Kad je stigao do Atlantskog okeana, nikoga nije bilo da mu štiti poleđinu. Zato su ga, kad se vraćao za Kajrevan, glavni grad sjeverne Afrike – koji se nalazio u Tunisu – napali Berberi i ubili ga. Kad je Musa ibn-Nusajr čuo za taj događaj, rekao je:

– Allah mu se smilovao! Kako je mogao napredovati, a nije osigurao poleđinu? I zar nije sa sobom imao mudrog čovjeka, bilo kojeg koji će ga nasavjetovati, jer nije bilo nimalo mudro napredovati bez sigurne zaštite u pozadini.

Na osnovu toga je Musa ibn-Nusajr uzeo novu taktiku koja se ogledala u tome da osvoji neko područje, a zatim ga osigura, ne napredujući dok ne bude siguran za ono što je osvojio.

Berberi prihvataju islam

Islam se u sjevernoj Africi nije učvrstio u srcima novih muslimana Berbera, pa je i na tom polju poduzeo nove planove kako bi se u novoosvojenim područjima vojno osigurao. Slao im je ulemu i daije da šire Islam među tim svijetom. Oni su podučavali ljude kako bi se islam učvrstio u njihovim srcima i dušama, a zatim je i njih koristio kao islamsku vojsku za daljnja osvajanja. Sa ovom mudrom politikom je krenuo Musa ibn-Nusajr godine 680. Musa ibn-Nusajr je pokorio nepristupačna brda, zauzeo ih, ratovao protiv Berbera i sa njima potpisivao mirovne ugovore, a one koji su se protivili i ponovo bunili – napadao je i progonio dok ih nije potpuno porazio. Kad su ljudi to vidjeli, smirili su se i u velikim skupinama počeli ulaziti u Allahovu, dž. š., vjeru.

Muslimani su se lijepo ophodili prema drugima. Pokazali su da nisu došli radi ratnog plijena i osvajanja, već su došli da dostave i prošire lijepi odgoj ove velike vjere. Ljudi su prihvatali islam u skupinama. Hiljade Berbera je prihvatilo islam.

Među Berberima koji su prihvatili islam je i veliki berberski vojskovođa Tarik ibn-Zijad.Cijela sjeverna Afrika se našla pod okriljem islama, osim dva grada – Tandže i Sebte. Ova dva grada su tačno naspram Španije, naspram Gibraltara. Između njih i Gibraltara je samo uski prolaz, Gibraltarski moreuz. Gibraltar, niti taj moreuz se tada nisu zvali tako. Arapi su ga zvali Darbu-z-zikak.

Musa ibn-Nusajr je poslao 19.000 vojnika, većinom Berbera, na čelu sa Tarikom ibn-Zijadom i oni su uspjeli osvojiti Tandžu. Sebta se još neko vrijeme odupirala napadima muslimana, a Musa ibn-Nusajr je postavio Tarika ibn-Zijada za namjesnika na tom području (područje današnjeg Maroka). Sa njim je ostavio skupinu tabiina koji su ih podučavali islamu i Kur’anu.

Musa je počeo razmišljati o osvajanju Endelusa. Vidio je da Endelus čini stabilnim to što je otvoren prema moru, a isto tako sjevernu Afriku da čini nestabilnom jer su kršćani dostavljali svoju pomoć morskim putevima.

Razmišljajući o strateškim ciljevima muslimana, Musa se dao na izgradnju brodova kako bi izgradio jaku flotu. Osnovao je veliko brodogradilište u Tunisu i, u relativno kratkom periodu, uspio napraviti više od 100 brodova. Nakon toga, kako ne bi bio iznenađen i poražen s mora, Musa poduzima operacije na moru. U tom pohodu je osvojio Siciliju, Korziku, Sardiniju i današnju Mallorku. Time je Musa sa mora osigurao čitavu sjevernu Afriku. Preostala je samo Sebta.

Kratka historija Španije prije muslimana

Prije nego što počnemo govoriti o osvajanju Španije, moramo objasniti njen geografski položaj.

Španija je pretežno planinska zemlja. Prostire se između dva planinska vijenca, Sierre, na jugu, i Pirineja, na sjeveru. Ima mnogo rijeka, a pet je velikih i poznatih. Kroz Pirineje gotovo da nema prohodnog prolaza za vojsku. Vojska se ne može provlačiti tim putevima, osim u koloni jedan po jedan, što ne odgovara masovnom prolazu vojske. Zato su Pirineji bili prirodna barijera između Francuske i Španije. Između Španije i sjeverne Afrike je moreuz, ustvari zaljev koji se proteže 13 kilometara, tako da onaj koji promatra iz sjeverne Afrike vidi preko njega obale Španije. Rimljani su živjeli u Španiji od 201. godine prije Isaa, a. s. Dakle, sedam stoljeća.

U petom stoljeću je došlo do prodora divljih barbarskih plemena zvanih Vandali. Vandali su germanski narodi iz Azije. Oni su preplavili Evropu ostavljajući pustoš iza sebe, pljačkajući i prodirući preko Evrope. Dok nisu stigli do Španije, napredovali su kroz Evropu poput mongolske najezde. Nastanili su se u Španiji nakon što su je okupirali. S obzirom na njihovo ime, zemlja u kojoj su se nastanili je dobila je ime Vandolezija. Iz toga imena je izvedeno ime Andaluzija ili Andalus, odnosno Endelus. To je značilo: zemlja ili prostor vandalskih plemena.

 Ta plemena su bila divlja, necivilizirana. U početku su uništavali civilizaciju starosjedilaca koji su u Španiji živjeli prije njih, a kasnije su se i sami civilizirali. Poslije ovih plemena dolaze i druga germanska plemena, koja su poznata pod imenom Zapadni Goti, isto tako divlja plemena.

Ova plemena su napala Endelus, okupirali ga i zavladali njime. Ali, nakon što su se izmiješali sa starosjediocima, civilizirali su se i napravili su veliku civilizaciju u Endelusu. Vladali su Španijom tri stoljeća i izmijenili 36 vladara. Muslimani su zatekli civiliziran narod u Španiji.

Musa ibn-Nusajr se počeo dopisivati sa halifom Velidom ibn-Abdulmelikom iz Šama tražeći dozvolu za pohod na Endelus. Ova dopisivanja su počela 89. godine po Hidžri ili 708. godine po Isa, a. s. Halifa Velid mu je odgovorio:

“Uzmi je postepeno (tj., sa manjim vojnim formacijama) i provjeri je li situacija sigurna prije nego što navale muslimani”. Muslimani su bili navikli na pustinju i ratovanje na kopnu.

Poziv za pomoć iz Endelusa

Nisu imali iskustava sa morem. Svaka bitka na moru je kod njih izazivala strah. I sam halifa se uplašio nakon što je saznao da je more između sjeverne Afrike i Endelusa. Musa ibn-Nusajr je poslao pismo u kome ga je smirivao:

“O vladaru svih vjernika, nije to veliko more. To je zaljev i sa jednog kraja se jasno vidi drugi kraj”. Nakon toga je halifa odgovorio:

“Makar bio i mali moreuz, morate – slanjem izvidnica – dobro provjeriti kakvo je stanje na drugoj strani”. Na drugoj strani je bio vladar Španije koji se zvao Ehika. Umro je 700 godine po Isa, a. s. Naslijedio ga je njegov sin Gajtaše. Gajtaše nije uspio učvrstiti vlast, jer se protiv njega pobunio njegov glavni vojskovođa po imenu Roderik i uspio zavladati Endelusom. Okupivši se na sjeveru Endelusa, Gajtaševa djeca se bune protiv Roderika. Jedan od Gajtaševih sinova je pobjegao preko zaljeva u Sebtu.

Spomenuli smo da je Sebta bila jedini grad koji muslimani nisu uspjeli osvojiti u sjevernoj Africi, a u njoj je vladao španski namjesnik Džulijan. Sa Džulijanom su počeli razmatrati novonastalu situaciju. Vidjeli su da ne mogu ništa uraditi bez jake vojske. Tako su se počeli dopisivati sa Musaom ibn-Nusajrom:

“Ako nam pomogneš da pobjedimo Roderika, dat ćemo ti Sebtu. Predat ćemo ti je i dat ćemo ti što želiš osvojiti od Španije”. I to je potaklo Musaa ibn-Nusajra da krene u dalja osvajanja. Sebta se zatim predaje i – Endelus otvara svoja vrata. Kad se Musa odlučio na pohod, po preporuci halife je poslao izvidnicu. Na čelu joj je bio Tarik ibn-Malik. Krenuli su iz Afrike prema Endelusu sa četiri lađe i iskrcali su se sa 400 vojnika u dolini Zelenog ostrva. Iskrcali su se na mjestu koje se zove Tarih. Prvi musliman koji je kročio na tlo Španije bio je Tarik ibn-Malik. To je bilo u ramazanu 91. godine po Hidžri.

Osmotrio je to područje i skupio podatke, zatim se vratio i o tome obavijestio Musaa ibn-Nusajra.

Musa ibn-Nusajr je spremio vojsku od 7.000 vojnika. Na čelo joj je stavio vojskovođu Tarika ibn-Zijada. Tarik je krenuo sa vojskom na brodovima prema Endelusu. Pokušao se iskrcati ispred Gibraltara. Ali, kad se iskrcao, vidio je da su se Goti već okupili pod komandom namjesnika juga Endelusa Todmejra. Tarik se odmah povukao i obišao brdo sa druge strane, iskrcavši se opet u dolini Zelenog ostrva, nizije koja je smještena odmah iza brda Gibraltar. Čim su Goti vidjeli da obilazi brdo, grupirali su se, a njihov vojskovođa Todmejr poslao je po pomoć od vladara Španije Roderika. U pismu je napisao:

”Dođi brzo! Neki narod, ne zna se jesu li stanovnici nebesa ili Zemlje, iskrcao se na našu zemlju. Sreo sam ih! Zato ti lično trebaš doći. Znači, požuri! Izgleda da se niko ne može ispriječiti ovoj vojsci. Čudna vojska! Nismo vidjeli ništa slično”. Takve su bile osobine islamske vojske! Nije to bila vojska kao druge vojske.

Islamski Forum
Back to top button