Rekao je Mustafa el-Šek’a, profesor islamske filozofije i član akademije islamskih istraživanja u Egiptu: “Napad na hidžab i nikab primjer je “hladnog” rata na islam. On je neprestani i raznoliki kršćansko-cionostički rat. Nekada bude “hladni” kao što se dešava sa nikabom a nekada “uzavreo”, obznanjen i jasan kao što se dešava u Palestini, Iraku i Afganistanu. Prolijevaju se rijeke muslimanske krvi, a niko da se pokrene”. A u Bosni dojučerašnji četnici i drugi dušmani Bošnjaka, a današnje demokrate, pokušavaju dokusuriti ono što nisu uspjeli njihovi preci komunisti – ateisti. Žele obrisati sa lica zemlje jedno islamsko obilježje nakon što su porušili toliki broj drugih islamskih obilježja kao što su medrese, džamije, hanovi, mezarja i pobili veliki broj muslimana, imama, uleme i silovali na hiljade naših sestara i majki… Svima nama su dobro poznati događaji koji su vezani za napade na islamski hidžab i nikab. Određene islamske zemlje pokušavaju ih zabraniti u javnim i obrazovnim ustanovama. Opisivaju ih ružnim nazivima i pripisivaju im stvari od kojih su oni čisti.
U tom hrđavom poslu slijedi ih zapad koji, pod različitim izgovorima, radi na njihovoj zabrani na javnim mjestima, kao što, također, teži i izglasavanju zakona koji će kazniti osobe koje se ogriješe o njih. A i u našoj voljenoj Bosni javljaju se novopečeni demokrati koji žele, radi ulaska u Evropu, da zabrane nikab. Skrivena mržnja prema islamu i njegovim obilježijima ih dovodi da ruše svoje demokratske norme i da se miješaju između osobe i njegove lične slobode izbora. Kao da žele reći našim cijenjenim sestrama i onima koji ih podržavaju od braće: “… Istjerajte ih iz grada vašeg, jer su oni ljudi čistunci!” (Prijevod značenja El-`Araf, 82.)
Historijat napada
Intenzivni napad na hidžab i nikab i rad na njihovoj zabrani nisu produkt sadašnjeg vremena. Pojavili su se poslije pada islamskog hilafeta i podjele islamskog svijeta od strane imperijalističkih sila. S ciljem nametanja svoje “kulture” osvojenim narodima, imperijalisti su težili da uklone svaki trag koji ukazuje na vezu između pokorenih naroda i njihovih kultura. Pošto su muslimani bili ti koji su doživjeli okupaciju, onda je bilo logično da se njihova vjera i kulturno naslijeđe nađu na udaru imperijalističkih nakana. Sva značajnija obilježja islama bila su izložena planiranim napadima s ciljem njihovog brisanja sa lica zemlje i iz duša njegovih sljedbenika.
Obrazovni sistem, porodica, sudstvo, arapski jezik, žena, hidžab, nikab … našli su se na spisku okupatorskih prioriteta. S prividnim izlaskom okupatora iz islamskih zemalja, pomenute nakane nisu nestale jer su imperijalisti instalirali u vlasti i u važnim državnim aparatima svoje podanike i vjerne sluge, koji su bili dosljedniji u sproveđenju zacrtanih ciljeva od svojih učitelja. Groznica napada na hidžab i nikab prenijela se i na zapad sa dolaskom i boravkom muslimana u njemu. Kulminirali su u određenim vremenima, kao što je to sada, i dostigli vrhunac sa traženjem da se usvoje zakoni koji zabranjuju javno oblačenje islamske nošnje.
U Bosni se pritisci na hidžab i nikab dešavaju sa povlačenjem islamskog hilafeta oličenog u osmanskoj državi i dolaskom nove kršćanske kulture oličene u Austro-Ugarskom carstvu. Isto tako, nastavljaju se u vrijeme kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u kojoj prevladava srpski element, a kulminiraju u vrijeme dolaska komunističko-ateističkog sistema na vlast koji nikab u potpunosti zabranjuje i oštro kažnjava sve one koji se ne pokore novom zakonu. Hidžab u to vrijeme postaje nepoželjan i jednim od razloga nepoželjnosti u društvu i preprekom napredovanja u njemu. Poslije pada komunizma i pojavom hidžaba i nikaba iznova se javljaju razni vidovi otpora prema njima, međutim, kulmuniraju u ovo vrijeme traženjem da se stavi u parlamentarnu proceduru s ciljem njegovog zabranjivanja.
Zlokobna prethodnica
S velikim žaljenjem, svjedoci smo određenih postupaka i govora u islamskom svijetu u sklopu kampanje protiv hidžaba i nikaba, koji su prethodili ili došli u isto vrijeme sa napadom na hidžab i nikab na zapadu. Pojedine zemlje, u kojima su većinsko stanovništvo muslimani, pokrenule su kampanju zabrane nošenja hidžaba i nikaba u javnim državnim i obrazovnim ustanovama. Šta više i određeni islamski učenjaci koji obnašaju najviše vjerske dužnosti stavili su se u službu zabrane hidžaba i nikaba, i svojim izjavama i odlukama dosipali ulje na već uzavrelu vatru. Ministri kulture i njima srodne institucije u islamskom svijetu napadali su nikab i hidžab kao da su ministri kulture u nekim nevjerničkim vladama. A zar nisu oni ti koji bi trebali braniti islam, njegovu kulturu i obilježja među kojima su muslimanka i njen hidžab i nikab?!
Trebali bi to činiti prije svega u svojstvu muslimana ili pak kao visoki vjerski dužnosnici čija im funkcija to nalaže ukoliko neće da to učine kao muslimani i pripadnici islamskog ummeta. Rekao je doktor Amr el-Šuvejbiki, ekspert pri institutu za politička i strateška izučavanja u Egiptu, pojašnjavajući da rat protiv hidžaba i nikaba u pojedinim zapadnim i arapskim državama nije nova pojava, već je ona prisutna od prošlog vijeka i povezana je sa dvije stvari… “Druga stvar: Stvar koja je dovela do povećanja napada na hidžab i nikab na zapadu jeste to što pojedini ili većinski arapski sistemi vrše ugnjetavanje islamskog obilježja kojeg se pridržavaju muslimani u svojim državama.
A jedan od oblika ugnjetavanja je i napad na hidžab i nikab u mnogim državama. I isto tako opisivanje djevojaka, koje oblače nikab, da su teroristkinje i poređenje nikaba sa nemoralnim poređenjima. Ono što se dešava na zapadu, Tunisu i Egiptu je očiti primjer ugnjetavanja islamskih obilježja u našim društvima. I ta stvar, sa velikim žaljenjem, osmjelila je zapadne države protiv njihovih stanovnika muslimana, koje su težili da uzmemiravaju u svim prilikama. Ukoliko im se neko suprostavi ili pokuša da stane ispred onoga što čine, kao opravdanje za svoje postupke oni navode ono što se dešava muslimanima u njihovim društvima”.
Tobožnji razlozi
Pobornici zabrane nošenja hidžaba i nikaba i nosioci napada na njih spominju tobožnje razloge i povode koji, shodno njihovim tvrdnjama, opravdavaju i nalažu pomenutu zabranu i napad. Najčešće se spominje:
● Da su hidžab i nikab običaj, a ne islamski propis
● Da su znak zaostalosti i neprosvijećenosti
● Da ponižavaju žene i ispriječavaju se između njih i njihovih zagarantovanih prava
● Ne dozvoljavaju ženama da napreduju naučno i intelektualno i da budu važan faktor u prosperitetu svoga naroda
● Predstavljaju bezbjedosne izazove i onemogućavaju spoznaju idnetiteta osobe
● Sprečavaju potpunu asimilaciju u zapadno društvo i kulturu
● Predstavljaju vjerski simbol koji vrijeđa vjerska ubjeđenja i osjećaje drugih osoba
● Ulazak u Evropu …
Prethodno spomenuti razlozi nisu validni i padaju u vodu pred jednom objektivnom i naučnom raspravom. Odgovor da li je islamski hidžab i nikab običaj ili islamski propis ili pak vjerski simbol neka ostave iskrenim islamskim učenjacima koji su u stanju da spomenu odgovor u svjetlu Allahove Knjige i Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sunneta, a ne neprijateljima islama, orijentalistima, islamskim službenicima, novinarima ili ljudima koji ne poznaju dovoljno svoju vjeru.
Uvaženi muhaddis Ebu Ishak Huvejni, Allah ga sačuvao, rekao je: “Svaka osoba koja kaže da nikab nije od Allahovog šerijata je neznalica… Četiri mezheba, iako su se razišli da li je lice avret – stidno mjesto (treba ga pokriti), složili su se da je žena u vrijeme čednosti obavezna da pokrije svoje lice. Šejh Ezhera je rekao da lice žene nije avret- stidno mjesto i da su se oko toga složila četri mezheba. Ja mu kažem: Ne, Ahmed je rekao da je lice avret – stidno mjesto i rekao je Ibnul-Arebi (veliki učenjak Malikijskog mezheba) da je nikab farz i da je lice avret – stidno mjesto i grupa učenjaka je rekla da je vadžib- stroga obaveza, a druga da je mustehab- pohvalno, i postoje tekstovi u knjigama koji govore o tome. Na njemu je bila obaveza da se vrati tim tekstovima prije nego što dadne izjavu.” Isto tako veliki broj pomenutih razloga kao što je obrazovanje i utvrđivanje identiteta može se riješiti u duhu islamske tradicije bez skrnavljenja islamskih propisa i zabrana.
Zar muslimani nisu među najboljim znastvenicima u različitim oblastima i njihovo prakticiranje islama u tome ih nije spriječilo? Zar otisci prstiju i slično ne mogu odigrati važnu ulogu u tome? A oni (naročito muslimani) koji pripisuju hidžabu i nikabu stvari od kojih su oni čisti kao što je zaostalost, neprosvijećenost i slično, neka nam predoče njihova naučna, moralna i tehnološka ostvarenja u periodu njihove vlasti i u vrijeme zamjene hidžaba i nikaba sa razgolićenošću i golotinjom. Zar u Tunisu novinarka nije tužila glavnog urednika časopisa “Sloboda-nezavisnost” za seksualno napastovanje?
Rezultat je bio da je otpuštena sa posla, a optuženi nije našao za shodno da se javi udruženju novinara. Sa druge strane, propagatori napada na hidžab i nikab su u određenim tvrdnjama u pravu kada kažu da su hidžab i nikab prepreka za asimilaciju muslimana u zapadnu kulturu, s tim da to ne ukazuje na manjkavost hidžaba i nikaba, već na njihovu istinsku nakanu i pravu pozadinu napada na nikab. To je istinski povod za donošenje odluka o zabrani hidžaba i nikaba! A oni u Bosni koji žele ući u Evropu putem zabrane nikaba, pa zar ti isti nisu Bosni zatvorili sve puteve koji je vode prema njoj i zar je jedino on prepreka na tom putu a socijalni, zdravstveni, ekonomski, vjerski i drugi problemi su riješeni? To nije ništa drugo do mržnja prema Bošnjacima, jeftina predizborna kampanja i dodvoravanje dvoličnoj Evropi.
Prava pozadina napada i odluka
Prava pozadina napada na hidžab i nikab jeste skrivena mržnja u dušama različitih neprijatelja islama i njegovih obilježja i vrijednosti. Strah od širenja islama i njegovih obilježja, njegova povratka u život muslimana kao izvora življenja, prisutan je kod njih i zbog toga pokušavaju izglasati zakone koji će se ispriječiti između muslimana i izvora njihove slave. Slabljenje njihove kulture i njena nemogućnost da usliša duhovne potrebe njenih pripadnika ih navodi na ove pogubne korake. Napad na hidžab i nikab je u stvari samo jedan napad u dugom nizu napada na islamska obilježja i vrijednosti. Zar nisu pokušali napasti najuzvišenije vrijednosti islama i muslimana?
Pokušali su oskrnaviti plemeniti Kur`an, našeg voljenog Poslanika, Mesdžidul-Aksa, islamske centre, mesdžide, munare i sada hidžab i nikab?! Zar se ista ideja nije istovremeno pojavila u svim zapadnim prijestolnicama i njima srodnim pacifičkim?! Rekao je jedan od evropskih pradjedova Viliam Glaston (1809-1898), koji je bio britanski političar i presjedavao je britanskom vladom četiri puta: “Naša pozicija na Istoku (islamski svijet) neće biti dobra sve dok ne skinemo hidžab sa lica muslimanki i njime zamotamo Kur`an”. A njegov unuk, francuski predsjednik, izjavio je: “Nikab nije dobro došao u moju zemlju”.
Zaista je Uzvišeni Allah rekao istinu: “Zar su to jedni drugima u emanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili.” (Prijevod značenja Az- Zarijat, 53.) I rekao je Uzvišeni: “A oni koji ne znaju govore: ‘Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili da nam kakvo čudo dođe!’ Tako su, gotovo istim riječima, govorili i oni prije njih, srca su im slična! A Mi dokaze objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruju.” (Prijevod značenja Al- Bekare, 118.) Rekao je Mustafa el-Šek`a, profesor islamske filozofije i član akademije islamskih istraživanja u Egiptu: “Napad na hidžab i nikab primjer je “hladnog” rata na islam. On je neprestani i raznoliki kršćansko-cionostički rat. Nekada bude “hladni” kao što se dešava sa nikabom, a nekada “uzavreo”, obznanjen i jasan kao što se dešava u Palestini, Iraku i Afganistanu. Prolijevaju se rijeke muslimanske krvi, a niko da se pokrene”.
A u Bosni dojučerašnji četnici i drugi dušmani Bošnjaka a današnje demokrate, pokušavaju dokusuriti ono što nisu uspjeli njihovi preci komunisti – ateisti. Žele obrisati sa lica zemlje jedno islamsko obilježje nakon što su porušili toliki broj drugih islamskih obilježja kao što su medrese, džamije, hanovi, mezarja i pobili veliki broj muslimana, imama, uleme i silovali na hiljade naših sestara i majki. Zar da se vjeruje jednom nacionalisti koji negira postojanje države Bosne, bošnjačke žrtave, Srebrenicu, Markale i slično, da je dobronamjeran u svojim nakanama i da se drži demokratskih načela?! Ili je to pak još jedan nasrtaj na obilježje islama i Bošnjaka i pokušaj da se istrijebe zajedno sa njihovim obilježljima iz njihove rodne Bosne kao što su to uradili u drugim krajevima?
Naša poimanja
Hidžab i nikab su islamski propis. Uzvišeni Allah ga je propisao ženama islamskog ummeta i počastio ih njime. Plemeniti Kur`an, Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sunnet i govor islamskih učenjaka su jasni po pitanju obaveznosti hidžaba i isto tako da je nikab islamski propis, razilažeći se oko toga da li je stroga obaveza-vadžib ili sunnet. Rekao je Allah, kako stoji u prevedenom značenju ajeta: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se.
Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 59.) I rekao je Uzvišeni: “A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim …” (Prijevod značenja An-Nur, 31.) Mi kao muslimani moramo se pokoravati islamu u njegovim naredbama i kloniti se onoga što je zabranio! Zato nema prostora da ostavimo islamske propise osim u slučajevima i oblicima koje su islamski učenjaci pojasnili. Uzvišeni Allah prejasno o tome kaže: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.) Moramo braniti svoja obilježja i prenijeti emanet vjere slijedećim generacijama. Moramo biti strpljivi u ovodunjalučkim iskušenjima.
Draga moja sestro u islamu! Unuko časne Hatidže, Aiše, Ummu Seleme, Allah bio s njima zadovoljan, poslušaj ove lijepe riječi uvaženog islamskog muhaddisa Ebu-Ishaka Huvejnija, Allah ga sačuvao, i uzmi ih sebi za vodilju: “Mi kažemo našim sestrama koje nose nikabe: ‘Vi ste na jednom od branika islama!’ Mi sada vodimo borbu na svim frontovima i rat se odvija na svim frontovima, tako da je i žena ušla u bitke. Stoga žena muslimanka ne smije ostaviti na cjedilu svoju braću muslimane naročito u stvarima koje su vezane za nju”. A svi revelantni bošnjački predstavnici u političkom i vjerskom životu kao i sve druge njihove institucije moraju da brane prava Bošnjaka.
Moraju shvatiti da dušman pokušava da ostvari svoje zacrtane ciljeve prekrivajući se nekim demokratskim načelima. Moraju opravdati ukazano im povjerenje, jer će ih Uzvišeni Allah pitati za to; njihovi postupci i riječi bit će upisane u historiju, kao dokaz za njih ili protiv njih: “i zaustavite ih, oni će biti pitani!” (Prijevod značenja As-Saffat, 24). Svi moramo shvatiti da ciljanje jedne određene skupine Bošnjaka je samo pitanje dušmanskog prioriteta i vremena, pokušaj izdvajanja iz Bošnjačkog korpusa, kao kada krvoločni vuk izdvoji jednu ovcu iz stada i rastrga je, a isto to planira i sa preostalim. Čini mi se, a Allah najbolje zna, da naša situacija i situacija naših dušmana u dosta čemu liči prilikama Allahova poslanika Luta, ‘alejhisselam, i njegova naroda kada su im rekli njihovi protivnici kako je došlo u prevedenom značenju ajeta: “A odgovor naroda njegova glasio je: ‘Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi čistunci!'” (Prijevod značenja El-`Araf, 82.)
Allah se smilovao osobi koja se sjeti Allahovih riječi, kako stoji u prevedenom značenju ajeta: “Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki!” (Prijevod značenja An-Nisa, 89.)
Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj nam se. Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
