Priredio i prilagodio Safet Suljic…
Allah, azze ve dželle, je njegovu laž i neispravnost učinio jasnom Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimanima. Ebu Ubejje pobija sam sebe u govoru. Ponekad u komentarima hadisa o Ibn Sajjadu kaže: Istina je da je Ibn Sajjad izgovarao riječi bez značenja kao što je običaj gatara. Ništa nije mislio tom riječju. On je opaki gatar varalica. (En Nihaje, 1/88). Ovdje priznaje kako je Ibn Sajjad opaki gatar varalica! Kako jednom može biti izmišljotina a drugi put gatar! Nema sumnje da Ebu Ubejje pobija sam sebe svojim govorom. Onaj ko pomno prati komentare Ebu Ubejje na knjigu: En Nihaje, El fitenu vel melahimu, od Hafiza Ibn Kesira, uočiće čuda.
Ebu Ubejje je potpuni sud prepustio svom „kratkom“ razumu o hadisima koje prenosi Ibn Kesir. Ono što on smatra ispravnim i prihvati to je istina, a sve drugo komentira suprotno hadisima ili sudi o vjerodostojnim hadisima kao apokrifnim – bez dokaza ili nepobitnog stava o tačnosti. Ebu Ubejje o hadisima Ibn Sajjada kaže: Da li je dječak odgovoran (mukellef) za svoja djela? I da li bi Poslanik ovim tvrdnjama poklanjao toliko pažnje da stane kod njega i pita ga ovo pitanje? Je li razumno da čeka dok mu ovaj ne odgovori? Da li je prihvatljivo da mu dozvoli odgovor u kojem za sebe tvrdi poslanstvo i objavu? Je li to Allah slao djecu kao poslanike?
Pitanja su koja navodimo onim kojima je razum blokiran pred razboritim i zdravim razmišljanjem. (En Nihaje, 1/104). Odgovara mu se na ove riječi: Niko nije rekao da je maloljetnik mukellef (šerijatski odgovoran), niti da je Allah, azze ve dželle, slao djecu kao poslanike. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je samo želio provjeriti stanje Ibn Sajjada, je li on stvarni Dedždžal ili ne. Medinom se pročulo kako je on Dedždžal na kojeg je upozorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a o Ibn Sajjadu mu nije došla objava pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smatrao da ono što otkriva njegovu lažnu ličnost – radilo se o dječaku koji je posjedovao moć raspoznavanja stvari – su riječi: Svjedočiš li da sam ja Allahov poslanik… dok mu nije rekao: Ja sam nešto za tebe sakrio. Kao i druga pitanja koja mu je postavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Nije se ovim riječima željela dječakova odgovornost islamom nego stvarno stanje Ibn Sajjada. Ako je to što smo spomenuli bila namjera onda ne čudi što je Allahov Poslanik stao da vidi njegov odgovor iz kojeg je postalo jasno kako je on jedan od Dedždžala. Osim toga, nema zapreke da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponudi islam maloljetniku. Buharija bilježi priču Ibn Sajjada pod naslovom: Poglavlje kako ponuditi islam maloljetnoj osobi. (Buhari, 6/181). A to što Poslanik nije kaznio Ibn Sajjada iako je tvrdio za sebe poslanstvo je ustvari sumnja prisutna kod Ebu Ubejje rezultirana nepoznavanjem mišljenja uleme koji su na nju odgovorili sa više odgovora od kojih spominjemo:
1. Ibn Sajjad je bio jedan od medinskih Židova ili jedan od njihovih saveznika. A između njih i Poslanika je postojao ugovor o primirju nakon što je Poslanik stigao u Medinu, ugovor u kojem je potpisano međusobno nenapadanje i da oni ostanu u svojoj vjeri. U prilog tome je i ono što bilježi Ahmed od Džabira u priči o dolasku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod Ibn Sajjada i riječima Omera, radijjallahu anhu: Dozvoli mi da ga pogubim, Allahov Poslaniče, a on mu odgovori: Ako je on taj, ti nisi njegov ubica (sahib), nego Isa sin Merjemin alejhi selam, a ako on nije taj nemaš pravo ubiti čovjeka sa kojim mi imamo ugovor. (El-Fethur Rebbanijj, 24/6465)
Ovako su odgovorili Hattabij i Begavij. A Ibn Hadžer kaže: „To je tako (muteajjin).“ (Fethul Bari, 6/174) 2. Ibn Sajjad je tada bio mali, još uvijek maloljetan, ovaj odgovor jača predaja koju od Ibn Omera bilježi Buharija o odlasku Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ibn Sajjadu u kojoj stoji: Dok ga ne nađe kako se igra sa djecom kod tvrđave Benu Megale, a Ibn Sajjad je tada bio blizu punoljetstva. (Buhari, 6/172). Kadija ‘Ijad je izabrao ovaj odgovor. 3. Postoji treći odgovor koji je spomenuo Hafiz Ibn Hadžer: „Ibn Sajjad nije jasno tvrdio da je on poslanik nego je zamislio kako tvrdi da ima objavu. Tvrditi da imaš objavu ne znači tvrditi i da si poslanik. Allah, azze ve dželle, kaže: „Zar ne vidiš da mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju.“ (Prjevod značenja sura Merjem, ajet broj 83).
MJESTO POJAVLJIVANJA DEDŽDŽALA I NJEGOVI SLJEDBENICI
Doći će iz pravca isotka iz mjesta Horasan, od Židova Asbahana, potom će hodati zemljom.
Neće ostaviti niti jedno mjesto a da u njega ne uđe, osim Mekke i Medine u njih neće moći ući jer će ih meleki čuvati.
U pomenutom hadisu Fatime bint Kajs Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o Dedždžalu kaže: „Nije li on u moru Šama ili Jemena, ne nego je u pravcu istoka, on je u pravcu istoka (i pokaza rukom prema istoku). (Muslim, 18/83). Ebu Bekr Es-Siddik, radijjallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dedždžal će se pojaviti na istoku iz mjesta zvanog Horasan.“ Od Enesa, radijjallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dedždžal će se pojaviti iz asbehanskih židova, sa njim će biti sedamdeset hiljada židova.“ (El fethur rebbanijj, 24/73). Ibn Hadžer, rahmetullahi alejhi, kaže: „A što se tiče mjesta iz kojeg će se pojaviti to će sigurno biti sa istoka.“ (Fethul Bari, 13/91). A Ibn Kesir, rahmetullahi alejhi, kaže: „Početak pojavljivanja će biti iz Asbehana iz mjesta zvanog Jehudijje (Židovsko).“ (En Nihaje, 1/128). Dedždžal neće ući u Mekku niti u Medinu Dedždžalu je zabranjen ulaz u Mekku i Medinu kad se pojavi na kraju vremena. O tome postoje vjerodostojni hadisi, dok u ostala mjesta će jedno po jedno ulaziti.
U hadisu Fatime bint Kajs stoji da je Dedždžal rekao: „Izaći ću, hodaću zemljom, neće ostati nijedno mjesto a da u njega ne uđem u periodu od četrdeset noći, osim Mekke i Tajjibe, one su mi zabranjene. Kad god pokušam da uđem u jednu od njih dočekaće me melek sa oštrom sabljom i otjerati od njih. Na svakom prilazu će stajati melek koji će ih čuvati.“ Pouzdano se zna da Dedždžal neće ući u četiri mesdžida: Mesdžidul Haram u Mekki, Mesdžidun Nebevijj u Medini, Mesdžidut Tur i Mesdžidul Aksa.
Bilježi Imam Ahmed od Džunade Ibn Ebi Umejje El-Ezdija: Otišli smo ja i jedan od ensarija kod jednog od Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i rekli mu: Kaži nam šta si od Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čuo o Dedždžalu…(spomenuo je hadis i rekao): „Zaista će on boraviti na zemlji četrdeset sabaha, doći će na svaki izvor, neće se približiti samo do četiri mesdžida: Mesdžidul Harem u Mekki, Mesdžidun Nebevijj u Medini, Mesdžidu Tur i Mesdžidul Aksa. (El fethur rebbanijj, 26/76). Ašto se tiče predaje u dva sahiha po kojoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio kovrčavog, niskog čovjeka, ćoravog desnog oka, naslonjenog na čovjekovo rame kako tavafi oko Kabe, pa upita ko je on. Rekoše mu da je on Mesih Dedždžal. Odgovor je kako se radi o zabrani ulaska Dedždžala u Meku i Medinu onda kad se pojavi ne kraju vremena. A Allah najbolje zna. (Nevevijev komentar Muslima, 2/234, Fethul Bari, 6/488).
Dedždžalovi sljedbenici Većina Dedždžalovih sljedbenika su Židovi, nearapi i tatari, mješavina rasa. Najvećim dijelom pustinjaci (seljaci) i žene. Bilježi Muslim od Enes Ibn Malika, radijjallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Slijediće Dedždžala sedamdeset hiljada asbehanskih židova kao predvodnica.“ (Muslim, 18/85-86). A u Ahmedovoj predaji sedamdeset hiljada Tidžanaca. (El fethur rebbanijj, 24/73)
A u spomenutom hadisu Ebu Bekra, radijjallahu anhu: „Slijediće ga narod lica poput iskovanih štitova.“ Ibn Kesir, rahmetullahi alejhi, kaže: „Očito je, a Allah najbolje zna, da se misli na turke, Dedždžalove pomoćnike.“ (En Nihaje, 1/117). Smatram da se to odnosi na nearape (e’adžem) opisane u hadisu Ebu Hurejre: „Neće nastupiti Sudnji dan dok se ne sukobite sa Havzom i Keramom od nearapa: Crvenih lica, krivih noseva, sitnih očiju, lica poput iskovani štitova, obuće od dlake. (Buhari, 6/604). A što se tiče toga da će najveći broj njegovih sljedbenika biti od beduina (seljaka) to je stoga što je neznanje uglavnom sa njima.
Bilježi se u podužem hadisu Ebu Umame u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Od smutnje Dedždžala će biti i njegove riječi čobanima: Ako ti oživim oca i majku, hoćeš li posvjedočiti da sam ti ja Gospodar? Hoću, reći će. Dva šejtana će se pojaviti u liku njegovog oca i majke i reći: Sine, slijedi ga, zaista je on tvoj Gospodar.“ (Sunen Ibn Madže,2/1359-1363).
A žene, njihovo stanje je gore od stanja beduina zbog brzine potpadanja pod razne uticaje i zbog neznanja. U hadisu Ibn Omera, radijjallahu anhu, se kaže: Doći će Dedždžal u dolinu žabokračine zvanu Merkanat. (Dolina između Medine i Taifa). Najviše će pred njega izaći žena, čak će čovjek otići kod supruge, majke, kćerke, sestre, tetke i svezati je konopcima plašeći se da ne izađu pred njega. (Musned Ahmeda, 7/190, hadis 5353).
